– Živimo kao da ne postojimo. Kao da nas nema. A živi zaključani. Nitko nam se ne obraća niti koga susrećemo. Ja više ne znam kako dalje. Poludit, puknit i to je to... – požalila nam se jedna od korisnica stambenog dijela splitskog Doma za starije i nemoćne u Vukovarskoj.
Pun im je, glasom će koji odražava nemoć, kufer više svega – i korone i odluke o zatvaranju doma, ograničene joj slobode kretanja, nemogućnosti obavljanja svakodnevnih stvari, koje je do ožujka mogla samostalno izvršavati... "Ludi" u četiri zida, gleda televiziju i prati sve najnovije vijesti o koroni, a tek kad pogleda preko prozora uhvati je očaj. Ulicom se šetaju ljudi, odlaze u kupovinu, na kupanje... I promet je sasvim uobičajen, primjećuje, a ona, gorko će, ovisna o užetu i članu obitelji koji vani živ...