Ima tome točno deset godina, a i koji mjesec više, da je oklopni vlak iz Domovinskog rata završio na rubnom kolosijeku Kopilice, praktički izbačen iz matičnog škvera nakon promjene vlasnika (preciznije privatizacije), uz obećanja o svijetloj budućnosti u muzeju...
Od tada pa do danas ništa se praktički nije dogodilo. Trava je rasla, grafiteri (tako se kaže književno) su iskoristili prigodu, a vrijeme je prolazilo.
Srećom se pruga, pa tako i stajanka na Kopilici (službeno kolodvor Split Predgrađe), mora održavati pa je trava pokošena, a i potencijalni stanari u sada otvorenoj kompoziciji (koja je od 2006. godine dio fundusa Hrvatskog željezničkog muzeja i zaštićeno kulturno dobro, preciznije muzejski predmet Zbirke željezničkih vozila i dijelova i kao takva upisana i u Registar kulturnih dobara RH na Listu zaštićenih kulturnih dobara pod rednim br. 4056.) nisu uselili.
Obol škverana
Te 2006. godine Hrvatski željeznički muzej, koji pripada HŽ-u, s “Brodosplitom” je potpisao i ugovor o čuvanju i izlaganju muzejske građe. Kako je koju godinu kasnije škver dobio novog vlasnika, tako je plan da se izloži u prostoru brodogradilišta gdje je 1991. godine i izgrađen, odnosno oklopljen, neslavno propao.
A u počecima Domovinskog rata, škverani su svoj obol dali i ovim jedinstvenim projektom, iako nikad nije zaživio na samom ratištu. Kompoziciju dugu 17 metara i tešku gotovo sto tona radili su u “Brodosplitu” neka tri mjeseca, bez pravih nacrta. Oklopljen je čelikom i betonom (trebao bi biti otporan na streljiva, ali i tromblone), a što se tiče naoružanja (i danas se vidi “turet” na vrhu vagona), predviđeni su bili bočni otvori za automatsko oružje te krovna kupola za strojnicu većeg kalibra.
’Složen proces’
Oklopni vlak izradili su radnici HŽ-a i “Brodosplita”, po zapovijedi tadašnjeg Kriznog štaba te uz blagoslov Vlade RH. Imao je tada najmoderniju dizel-električnu lokomotivu, tzv. kenedijevku, a nakon pokusne vožnje do Unešića na koncu ipak nije korišten u borbama.
Međutim, kulturno-povijesni potencijal oklopnog vlaka je značajan i svakako bi mogao dati svoj doprinos turističkoj ponudi Grada Splita. To smatraju i u HŽ-u, gdje smo potražili odgovore na pitanja što dalje s oklopnim vlakom, odnosno zašto nije adekvatno prezentiran. Brzo smo dobili odgovor, istina, no nije odisao nekom posebnom ushićenošću...
Čak tri puta su spomenuli “složenost”, i to složenost procesa, postupka i poslova. Problem je i vrijeme, a i novac. No, kažu i da je u planu čišćenje i svojevrsno konzerviranje. Uostalom, evo integralnog odgovora iz Korporativnih komunikacija HŽ Infrastrukture.
“Projekt obnove, restauracije Oklopnog vlaka u fundusu Hrvatskog željezničkog muzeja izuzetno je složen proces koji pored ulaganja u obnovu i drugih artefakta željezničke tehničke baštine Republike Hrvatske u fundusu Muzeja iziskuje vrijeme te značajna financijska ulaganja.
Za složene postupke projekta obnove Oklopnog vlaka potrebno je angažirati licencirane stručnjake od strane Ministarstva kulture i medija, licencirane za obavljanje navedene djelatnosti. S obzirom da je angažman struke za potrebe restauracije lokomotiva i svih komponenata uključenih u složenost takvih poslova na tržištu poprilično deficitaran, ne možemo sa sigurnošću govoriti o vremenskim rokovima.
U svakom slučaju, u planu je prvenstveno čišćenje Oklopnog vlaka i njegovo sigurnosno zatvaranje zbog devastacije, oštećenja ili krađe, nakon čega slijedi izrada restauratorskog elaborata i projekt konzervatorsko-restauratorske obnove, u budućnosti moguće i njegovo izmještanje na adekvatniju lokaciju za javnost.”
