Sveopći potop u čast 50 godina Vrančićeve! Ulica je postala mala ratna zona, ispaljeno 25 tisuća balona

Ljeto sa sobom donosi brojne radosti, a osim onih morskih, nekada se i na vrućem asfaltu može dobro zabaviti.

Koje bi to smislene aktivnosti roditelji mogli provoditi sa svojom djecom, a da je pritom uključeno osvježenje? Na primjer – gađanje vodenim balonima.

Upravo je zabava s tim “bombama” pretvorila Vrančićevu ulicu u Splitu 3 u pravu malu ratnu zonu. Ili, bolje rečeno, u otvorenu pozornicu svjetskog prvenstva u gađanju tim vodenim rekvizitima.

Osim osvježavajućeg karaktera, “balonijada” je organizirana u čast 50 godina od izgradnje Vrančićeve, izvornog imena Ulica Pavla Papa Šilje, a 25 tisuća balona napunjenih vodom krajnji su rezultat te nesvakidašnje fešte.

Okrugle bombe postavljene na dječjem igralištu – gdje su brojna djeca i njihovi roditelji s nestrpljenjem čekali znak kad mogu početi igre bez granica – poletjele su u pravo vrijeme, kad je živa na termometru dosegnula 35 Celzijevih stupnjeva.

– Ajmooo! – glasno je Marino Franičević označio početak “water partyja” koji su svi željno iščekivali, posebno oni najmlađi. A kako to uvijek u pravilu biva, roditelji su ti koji se naposljetku zanesu više nego djeca. Ili barem neki od njih...

Vrančićevom je odzvanjala cika, pomiješana sa smijehom i plačem. Na tisuće vodenih rekvizita poletjele su zrakom, “mlataralo” je na sve strane. Koga u glavu, koga u nogu, a Bože moj, sve su to uzročno-posljedične veze, odnosno zakon akcije i reakcije.

Ovaj put nije tako brzo ponestalo streljiva kao prijašnjih godina, kad se trčalo po kafićima i ulazilo u portune, gdje god su bila otvorena vrata. Ono se sada dovozilo u trgovačkim kolicima, tako da na “bojišnici” zahvaljujući logistici nije nedostajalo streljiva.

Izvući suhu glavu nije umijeće, nego sreća, ali ona se nikome nije osmjehnula. Sve je nekako utihnulo nakon pola sata, možda i koju minutu više, kad se kvartovsko igralište dobro natopilo. S obzirom na količinu prolivene vode, ne bi bilo nikakvo čudo da iz asfalta izraste trava. A tek sudionici... Ne zna se jesu li više bili natopljeni znojem ili vodom, ali jedno je sigurno – svi su guštali.

– Ova ideja rodila se prije nekoliko godina na zidiću. U našoj tek dvjestotinjak metara dugoj ulici oduvijek je vladala sloga. Nema dana da se ne sastajemo.

Tu na zidićima ispred zgrada ili u kafićima, ma bilo gdje. I oni koji su se odselili iz našeg kvarta vraćaju se tu jer uvijek smo bili složni. Upravo u žaru zajedništva pala nam je na pamet ideja da na priličan način proslavimo pola stoljeća naše ulice.

Iako je ulica najmanja, potrudili smo se da to bude najglamuroznija proslava u gradu. Ma šta u gradu... na svijetu i šire! Odatle i naziv “Prvenstvo svita u Vrančićevoj”, jer malo tko na ovakav način slavi svoje fešte – kroz smijeh će Franičević, bivši vaterpolist i splitski harmonikaš kojem nema premca.

Barem po pitanju prebiranja tipki i stvaranja novih zvukovnih boja i mogućnosti, dok na klizavom terenu i nije baš pokazao osobit talent. Djeca su ga – potopila.