Za razliku od centralnog gradskog Pazara i nekoliko manjih tržnica po kvartovima, splitski pazar automobila nije vezan uz jednu lokaciju, već je zub vremena preživio zahvaljujući dugoj tradiciji trgovanja limenim ljubimcima.
Seljakao se zadnjih desetljeća nekoliko puta; s Poljuda na TTTS prije dvadeset i pet godina pa do Dračevca. Kako su se mijenjale sajamske površine, tako se naizgled mijenjala i politika pazarenja, a nepregledne nizove automobila, kamiona i motocikala zamijenila su kolekcionarska izdanja, second-hand odjeća, stari kućanski aparati i gomila domaćih proizvoda s lokalnih OPG-ova.
Tako je bilo i zadnje kolovoške nedjelje kada su pridošlice od ranog jutra okupirale parking mjesta po Bilicama i Dračevcu kako bi utržili kakvu dobru motiku, pojeli masni uštipak ili pak pronašli neku rijetku gramofonsku ploču i izlizani talijanski strip. Čim smo ušli na pazar, šokirao nas je infrastrukturni kontrast između zemljane površine nakrcane štandovima s mješovitom robom i velebnog zdanja Tehnološkog parka koji predstavlja centralnu točku budućeg razvoja Splita.
Prodavači su nekoć koristili asfaltirani prostor kod bivše vojarne, no "deložiralo" ih je na prašnjavi komad čim se počela izdizati zgrada koja će kroz koji dan primiti i prve stanare; poduzetnike, menadžere, inženjere i druge informacijsko-tehnološke mozgove.
- Ova zgrada je greška stoljeća, bolje bi bilo da su napravili starački dom. Kojeg će mi đavla tehnologija?! - žestoko nas je dočekao Krešimir Vrdoljak, jedan od rijetkih prodavača automobila dok je stajao kod svog uglancanog Mercedesa 114 iz 1968. godine. Kaže, internet je presudio sajmu i ljudi su se okrenuli drugim kanalima kupnje i prodaje.
- Došao sam nabaviti dijelove za auto, a i da netko usput pogleda ovaj moj Mercedes. U 20 godina sam s njim prešao samo četiri tisuće kilometara, k‘o nov je i vridi 22 tisuće eura. Ali nemam nekih velikih očekivanja, vidite da je malo ljudi - kaže nam Solinjanin pokazujući plac ispred sebe.
Prodavači iz cijele Hrvatske
Ipak, ne slažu se svi s ovim pesimističnim stavom i sajam je bio solidno popunjen s obzirom na zvizdan i kraj mjeseca kada su takujini bitno tanji. Vidjeli smo i posjetitelje iz zemalja Trećeg svijeta, strane radnike, pa čak i mlađariju koja se zagrijala za retro bižuteriju iz doba Jugoslavije. Neki su došli čak sa sjevera Hrvatske kako bi Dalmatincima prodali svježe voće i povrće, a među njima je i OPG-ovac Božidar iz Varaždina.
- Tu smo par dana i uvijek obiđemo Split, Drniš i Zadvarje. Prodaja krumpira je solidna, ali prije su bile bolje mušterije. Oni koji su se bavili poljoprivredom i živjeli od ovoga su ostarjeli, a mladi su se okrenuli drugim poslovima. Ne trebam ni govoriti da su nas trgovački centri u potpunosti pregazili – požalio nam se Varaždinec pred krcatim kamionom i valja priznati da su mu cijene dosta konkurentne i bitno niže nego, primjerice, na splitskom Pazaru.
Velika stvar za male ljude
U blizini štandova je improvizirani kafić s natiskanim suncobranima ispod kojih se okupila vesela ekipa časteći se hladnom pivom i vrućim ćevapima. Tu smo popričali s voditeljima pazara koji su nam otkrili kakva je budućnost sajma s obzirom da će se ovaj dio Splita sljedećih godina u potpunosti transformirati.
- Ovo je velika stvar za male ljude. U vrijeme korone su me molili kad ćemo otvoriti jer nisu imali gdje s domaćim proizvodima, a neki su bili i na rubu gladi. Uz Benkovac i Zadvarje ovo je udarni dalmatinski sajam i siguran sam da će se održati na životu još dugo godina - tvrdi upravitelj Bernard Pupačić koji s kolegom Milićem već nekoliko godina drži koncesiju i čvrsto vjeruje da je pred njima svijetla budućnost uz podršku Grada.
- Neradne nedjelje su bile pravi spas, povećao nam se broj posjetitelja. Ljudi dođu ovdje u spizu, proćakulaju, a i svi se međusobno poznajemo pa ovo bude jedno zabavno druženje koje ne možete doživjeti u trgovačkim centrima. Bilo ljeto ili zima, vrućina ili kiša, ovdje smo redovni i ne predajemo se – zaključuje upravitelj uz napomenu da oni i Tehnološki park nisu dva različita svijeta, već će to biti jedna zanimljiva simbioza na obostrano zadovoljstvo.
Butiga s puno politike
A obilaskom nakrcanih stolića, štandova i podova, zaista se može vidjeti da ovdje svatko može pronaći sebi zanimljivu sitnicu. Osim što je ovo pravi raj za filateliste i numizmatičare, ljubitelji domaćih delicija mogu povoljno nabaviti sušenu pečenicu i pancetu iz Otoka kod Sinja, kao i svježe pečene uštipke za euro i pol. Na uštipke su zaslinili i Nepalci, okupivši se oko kazana.
Tu je hrpa starog i novog alata, unikatne drvenarije, umjetnina i simbola iz nekog prošlog vremena. Posebno su popularne razglednice i pisma iz doba NDH, a ako pripadate dijametralno suprotnom svjetonazoru možete kupiti partizanske značke i Titovu bistu. Pa kome milo, kome drago.
- Evo, ova gramofonska ploča Marka Perkovića Thompsona je 150 eura - pokazuje nam Neno iz Sućurca svoju impozantnu kolekciju glazbenih klasika. Veli, ovdje u vojarni sam dao prisegu, a sada prodajem na banku, takav vam je život.
Budućnost legendarnog pazara auta je u neku ruku neizvjesna, naročito kada se donese novi DPU koji će građevinarima dati dozvolu da preobraze Dračevac do neprepoznatljivosti. A dok se ne počnu pakirati za selidbu na neku novu lokaciju, ovdašnji trgovci će dobiti neke nove kupce iz susjedne zgrade, vjerojatno nenaviknute na ovakav koncept trgovanja.
Njima su zacijelo draži Glovo, Amazon, Njuškalo i drugi pazari iz virtualnog svijeta, no sigurno neće odoljeti mirisu soparnika i živopisnoj ekipi koja na svojim bancima drži pravo skriveno blago iz nekih prošlih vremena.
