Splitski fotoreporter veteran Feđa Klarić dovršio je jedinstvenu fotomonografiju o jednom kupalištu i o jednoj - skalini. Radi se o kupalištu Jadrana na Zvončacu podno Marjana, a riječ je i o legendarnoj skalini koja se ispriječila nasred betonskog igrališta za mali balun i predstavlja izazov kakvog možda nigdje na svijetu nema.
Jednom je igralište čak i "sanirano", pa je skalina dricana, ali entuzijasti koji se ondje i ljeti i zimi okupljaju godinama tražili su da je se vrati. I tako je bilo. Pored igrača na skalini, Feđa je snimio i tisuće fotografija kupačica i kupača, pa je malo vjerojatno da je netko tko dolazi na Jadrana biti mimoiđen na ovim stranicama.
Fotomonografija u nakladi Gradske knjižnice Marka Marulića bit će predstavljena na Mediteranskom festivalu knjige u dvorani Gripe 26. rujna u 17 sati, a fešta će se održati i na Jadrana, naravno na Skalini, vjerojatno sljedeće nedjelje, ovisi o vremenskim prilikama.
- Na Jadrana se kupam cijeli život, tamo sam i naučija plivat, svakoga dana od petog do desetog miseca, dok je temperatura mora oko 20 stupnjeva. Onda se preselim u plićake na Bačvice ili Kašjune. A snimam život kupališta u sezoni priko četrdeset godina, napose igrače maloga baluna na Skalini, koja je zadnjih godina još popularnija jer na njoj redovito majstorije izvodi Hajdukov čarobnjak Marko Livaja. Tradicija je da se na Skalini okupljaju hajdukovci, još od vremena Bernarda Vukasa i Frane Matošića, pa sve do Mikija Rapaića i Dejana Računice, koji je baš nekidan igrao. Takvog fenomena nema na svijetu i smatram da ga je bilo vrijedno zabilježiti - kaže Feđa Klarić.
Face s Jadrana
- Kroz sve te godine nakupilo se toliko faca, poznatih i nepoznatih, da je izbor fotografija bio najteži zadatak. Čini mi se da će se svatko tko se ikad okupao na Jadrana naći u knjizi. Nikad na Skalini nisam udrija balun, niti okrvavija palac, ali sam zato udrija na iljade fotografija - smije se Feđa.
Monografija je podijeljena na nekoliko poglavlja kojima ne treba objašnjenja: Kupalište, Brodi, Libri & Foji, Peraje, Tuš, Zima, Familije, Dica, Iz arje, Igralište, Skalina, Dinko (Kovačić), Sina, Livaja, Face...
Monografiju su tekstovima popratili autori koji prate ili sudjeluju u događanjima na Skalini desetljećima, među njima još jedan novinarski vetaran Mladen Mateljan:
- Ako ste pomislili da balun s centra može krenuti, e tu ste promašili. Puno je igrača, a jedna Skalina. Samo se jedno zna: Ante Knežević Afta bit će u jednoj momčadi, a Dinko Kovačić Belac u drugoj. Svi ostali će se odrediti prema redoslijedu dolaska, moći uvjeravanja, snazi glasnica, traženju publike i koječemu drugome.
Svoj sud o nezaobilaznim prvacima Skaline, Belcu i Afti, već je odavno izrekao Frane Matošić.
- Belac je - tvrdi kapetan svih kapetana Hajduka - Brazil. On igra maštovito, lepršavo, sinkronizirano... Revija na betonu. Kad vidiš njega, kao da si vidio sve. Više ne traži.
- Afta je Njemačka - nastavlja roditeljski sastanak razrednik i prva violina najdražeg splitskog kluba. - Borac je to koji juriša ispred prve crte fronte -piše Mateljan, te pojašnjava:
- Ako se u velikom, pravom, profesionalnom nogometu dodjeljuje Zlatna lopta, je li ikada ikome palo na pamet da bi se - s dosta zadrške - u ovom našem šali sklonom podneblju, u ovom začaranom kutku podno Marjana, ustanovila Zlatna skalina?! I to ne za igru, ne za golove, ne za bravure, nego za radost, hvalevrijedno okupljanje, prijateljstva stvorena, potvrđena i nikada zaboravljena. Nije to malo - predlaže, te se spominje jednog neobičnog događaja na Skalini...
- Stižu utorkaši, najpoznatija splitska klapa, nudeći Dinku podršku. Na provi povećeg leuta, jedva držeći balancu, stoji Boris Dvornik i rasteže harmoniku. Ovacije sa svih strana. Je Boris omiljeni glumac, nikada ovaj grad većega nije imao, ali gledat će utakmicu s mora. Ne možeš zakasnit i sjesti u počasnu tribinu - prisjetio se.
Igrač iz sjene
Splitski poduzetnik Siniša Brzović veliki je zaljubljenik u malonogometnu fantaziju na Skalini, nabrojio je mnoge igrače i na koncu zahvalio autoru:
- Feđa, hvala ti šta si iza žice s razlogom trošija vrime! Feđa je naš igrač iz sjene koji je u Skalinu ugradio ljubav i radost za knjigu koja će ostati uspomena za sva vrimena, svih igrača koji su igrali na Skalini. Posebna zahvala dvojici braće koji su puno utakmica odigrali na Skalini, jedan je najjača šjola i liva noga Matko, a drugi Jopa i pomogli su da ova knjiga izađe na svitlo dana. Vidimo se na Skalini - zaključio je Siniša.
Naš sportski novinar Slaven Alfirević također je dao doprinos priči sa Skaline:
- Skalina je ograđen prostor sa sjeverne strane zidom, da balun ne leti svaki čas do bazena, a s druge strane "osiguran" sikama i hridima i kibicima, južno prema moru, da balun ne pobjegne i odleti valovima. Trebaš biti vješt i umješan, imat "fuzbalskog mota", šta bi rekli stari Splićani. I da u tom skučenom prostoru pleteš i plešeš s balunom, da ti se lijepi za nogu, da izbjegneš prepreku - skalinu, koja ti se baš tu postavila na sredini da ti zasmeta kad si naumio šutirat.
I preporuča se da si pažljiv da ne ruvinaš svoja stopala i nožne prste. I da pripaziš i na protivnika. Moraš pazit. Da se ne pazi, ne bi ni Marko Livaja igrao, mora se malo čuvat i za svoga Hajduka.
Baš vježbanju na tom malom prostoru, vježbi svakodnevnoj i upornoj, zahvaljuje Marko nesvakidašnje znanje i tehniku što ih demonstrira i na velikim utakmicama. Pa se često kaže, e, ovo šta je Livaja zabio, to je gol sa - Skaline! Tako je mali "stadion" na Zvončacu ušao u svaki dom prosječnog ljubitelja nogometa u Hrvata. I šire. Svi je danas poznaju - ističe Slaven.
O njoj pisao i The Guardian
- Skalina ima svoju povijest, sagrađena kad i plivalište Jadrana još tamo tridesetih, evo 90 godina, kad se Jadran iz Uvale baluni 1936. preselio s druge strane, u Zvončac. Zašto su na betonskoj ploči ostavili skalinu, neravan teren, više se i ne zna. Znamo samo kad su na obnovi plivališta za Mediteranske igre 1979. naumili poravnat beton, nastala je prava uzbuna. Ma di poravnat?! Jeste li skrenuli s uma?! Vratite nam skalinu! I bi vraćena...
O Skalini je pisao i The Guardian, engleske ugledne novine, usred Svjetskog prvenstva u Kataru predstavljajući Marka Livaju. Osvrnuo se na fenomen Skaline i tzv. Svjetskog prvenstva na malom betonskom terenu stisnutom između obale i bazena što je dom Jadrana, nota bene europskog prvaka u vaterpolu 1992. i 1993. godine. Opisivali su:
- Lopta je čudno malena, golovi potpuno neproporcionalni, a na sredini igrališta poprijeko je stepenica visoka desetak centimetara. Sama lokacija se zove Skalina. Jednom su tu stepenicu izravnali i ujednačili teren, no mještani su se toliko žalili da je ponovno postavljena!