Svjetski poznati stručnjak za financijsku matematiku, rođeni Splićanin i profesor na Sveučilištu u Kaliforniji Jakša Cvitanić ovoga je ljeta pokopao majku.
Trebalo mu je nekoliko mjeseci da javno progovori o okolnostima u kojima je umirala u KBC-u Split. Najprije je, kazao nam je, bezuspješno probao kontaktirati Hrvatsku udruga za promicanje prava pacijenata, a onda je poslovno otputovao... Ljetos je, dakle, prisjeća se Cvitanić, zbog pogoršanog zdravstvenog stanja Hitna pomoć na poziv obitelji odvela njihovu 92-godišnju majku na Objedinjeni hitni bolnički prijam (OHBP) KBC-a Split. Tamo su potom došli Cvitanić i njegov brat kako bi bili uz nju.
– Odveli su majku iza nekih vrata na stražnjem zidu čekaonice u kojoj smo započeli naše čekanje, okruženi rodbinom ostalih pacijenata. Nakon tri sata slučajno sam vidio, kad su se vrata otvorila da propuste medicinsku sestru, da je mama još uvijek na pokretnom krevetu u hodniku, bez ikoga pokraj nje, da jauče, stenje i zaziva. Meni, koji živim u Kaliforniji, bilo je potpuno nepojmljivo da smo ta tri sata brat i ja bili doslovno dva metra daleko od mame, samo s druge strane vrata, a da nam nije bilo dozvoljeno biti s njom, držati je za ruku i tješiti je. Još manje mi je bilo pojmljivo da nismo više uopće imali prilike oprostiti se od majke, jer je ona preminula idući dan oko 13 sati nakon što su je zbog otkazivanja bubrega odveli na Nefrologiju, a posjeti su dozvoljeni samo od 16 do 17 sati. Svima drugima oko mene je sve ovo bilo normalno, jer takva su pravila – čudi se profesor Cvitanić.
Smatra kako su ovakva stroga pravila u hrvatskim bolnicama o duljini i naravi posjeta pacijentima od strane rodbine i bližnjih relikt prošlosti koji uskraćuje bolesnima i umirućima podršku obitelji, ali ujedno uskraćuju i bližnjima priliku da se osjećaju korisni bolesnima i oproste se s umirućima.
– Ne samo da bi fleksibilnija pravila bila puno humanija i podigla osjećaj dostojanstva svima – bolesnima, bližnjima, bolničkom osoblju, nego i znanstvena istraživanja ukazuju da podrška voljenih ima jake pozitivne utjecaje na fizičko i mentalno zdravlje, i pacijenata i njihovih bližnjih – tvrdi Cvitanić, pa upućuje na niz novijih istraživanja koja potvrđuju njegovu tezu.
Prirodni eksperiment
Takvi su rezultati, ističe naš sugovornik, dobiveni čak i tijekom COVID-a, uslijed kojeg prisustvo bližnjih može imati i negativan efekt zbog moguće zaraze. Međutim, gledajući ukupno, pozitivan efekt njihova prisustva više nego poništava negativan efekt.
– COVID je zapravo pružio priliku za "prirodni eksperiment‘. Uspoređujući efekte u bolnicama s fleksibilnim pravilima prije COVID-a i strogim pravilima tijekom COVID-a, pokazuje se da je stanje bolesnih i umirućih značajno gore pod strogim pravilima – elaborira profesor Cvitanić.
Nije mu, ograđuje se pritom, namjera kritizirati bolničko osoblje koje najčešće jednostavno slijedi postojeća pravila. Namjera mu je zapravo inicirati javnu diskusiju o ovoj temi kako bi se potakli oni koji odlučuju o bolničkim pravilima da budu fleksibilnija, slijedeći primjer mnogih drugih razvijenih zemalja. Uvjeren je da se to može napraviti na efikasan način, ne povećavajući ni troškove bolničke brige ni ionako previše posla bolničkog osoblja, nego da poveća osjećaj dostojanstva i ljudskosti svim sudionicima u ovim tužnim situacijama – bolesnima i umirućima, njihovoj rodbini i bližnjima, bolničkom osoblju, te onima koji bi donijeli takve odluke.
– Pozivam nadređene u bolnicama da samoinicijativno povedu mjere u ovom smjeru, ali i nadležno Ministarstvo da poradi na uputama po kojima sve ustanove u određenom roku moraju provesti prostorne i druge organizacijske promjene koje bi takvo što omogućile – apelira profesor Jakša Cvitanić.
Što kažu u bolnici?
Ponukani ovim slučajem kontaktirali smo Kristinu Bitangu, glasnogovornicu KBC-a Split, i upitali tko donosi pravila posjeta bolesnicima i je li to uređeno na nivou cijele bolnice ili pojedini odjeli, odnosno klinike mogu donositi interna pravila, ovisno o situaciji.
Kaže nam kako ne vrijede ista pravila za posjete djeci i odraslima, ali dosta toga ovisi i u kakvom su stanju pacijenti, i gdje su hospitalizirani. Tako su u KBC-u Split za odrasle pacijente dopušteni posjeti od 16 do 17.30 sati, ovisno o odluci klinike, zavoda ili odjela na kojemu je bolesnik hospitaliziran.
– To vrijeme je najmirnije za pacijente, ali i osoblje, jer se u tom terminu ne obavlja podjela terapije ni drugi postupci njege – objašnjava ona.
Na odjelima gdje su hospitalizirana djeca posjeti su dozvoljeni 24 sata na dan, uz mogućnost boravka jednog roditelja s djetetom. U jedinicama intenzivnog liječenja pacijente se može posjetiti dva puta dnevno po sat vremena, u tom vremenu prisutan je i liječnik kako bi obitelj dobila informacije o stanju bolesnika.
– Kroz Objedinjeni hitni bolnički prijem dnevno se obradi oko 400 pacijenata, a pratnja je dozvoljena samo posebnim skupinama pacijenata, poput osoba s teškoćama, nepokretnim i dementnim osobama. Naravno da se izlazi u susret obiteljima umirućih pacijenata kojima se, u dogovoru s osobljem, dozvoli posjet izvan predviđenog vremena, kako bi se mogli oprostiti sa svojim najmilijima. Ipak, moramo imati na umu da pacijenti dijele bolničke sobe te da im je pri oporavku, uz profesionalnu skrb liječnika i medicinskih sestara, potrebno osigurati odmor i mir – objasnila je Kristina Bitanga.
