U Gradskoj knjižnici Marka Marulića u srijedu je održana promocija knjige “MOJ DIDA – Posljednji nacistički logoraš” autora Nikole Aleksića, koji je u ovoj knjizi na specifičan način prepričao iskustvo svog djeda Tomislava Eraka – posljednjeg preživjelog hrvatskog logoraša nacističkih logora smrti.
Osim samog autora, na promociji je govorila dr.sc. Anči Leburić, a uloga moderatora pripala je Peri Jurišinu.
- Bila sam oduševljena kad sam čula da jedan mladi čovjek, kao što je Nikola Aleksić, pokušao napisati nešto što pokazuje da zlo i pesimizam ne trebaju više biti na pijedestalu. Vrlo je vješto provukao kroz ovu knjigu pozitivnu političku poruku, pitanje je je li uopće toga svjestan. Ima tu puno toga političkog, bilo bi dobro da djeca to čitaju i da im netko objasni njegove indirektne poruke. Neobičan je mladi čovjek, vidite da je zgodan, djeluje pametno, kreativan je i vrlo je svjestan – rekla je Leburić na promociji.
Važnost ove knjige istaknuo je i Jurišin, koji kaže da je, unatoč nevelikom broju stranica, ona iznimno značajna.
- Važna je u ovo vrijeme kada stradanja ljudi iz Drugog svjetskog rata polako blijede, što zakonitošću samog vremena, što prešućivanjem, ili pak sramnim nesuprotstavljanjem revizionistima koji i ne kriju svoje motive – istaknuo je Jurišin.
Aleksićeva knjiga je osobno svjedočanstvo logoraša koji nije mislio da će preživjeti i vratiti se svojoj obitelji u rodni Šibenik. Zbog protutalijanskih parola uhitili su ga pripadnici talijanske kraljevske fašističke vojske i poslali ga preko Kopra i Firence u Perugiu na odsluženje kazne.
Nakon što je Kraljevina Italija kapitulirala i na to je područje došao Wehrmacht, Erak je poslan u logore smrti Dachau i Buchenwald, gdje je bio gotovo dvije godine i začudo prošao bez ozbiljnijih ozljeda i bolesti. Ipak, svaki dan svjedočio je smrti, na što nitko ne može ostati imun.
- Zanimljivo je što mu nikada nije bio problem pričati o tome, strašnije je nama bilo slušati o tome, nego njemu pričati. Čak i na predstavljanju u Šibeniku dok je pričao u publici je vladao apsolutni muk, a on o tome govori kao da je išao na ribarnicu. Činjenice koje iznosi su strašne - otkrio je Aleksić.
Ova knjiga svjedok je tužne sudbine jednog čovjeka, ali i ljudske otpornosti te optimizma. Priče poput Erakove ne smijemo zaboraviti jer je povijest, kako latinska izreka kaže, najbolja učiteljica života.