Umro je Denis Gotovac, mnogima poznatiji kao Rambo – hrvatski vojnik, pripadnik HOS-a, veliki navijač Hajduka i čovjek kojega je, kako se govorilo, znao gotovo cijeli Split.
Tiho je ispraćen i sahranjen u krugu svojih najmilijih na groblju Lovrinac. Vijest o njegovoj smrti mnoge je iznenadila. Imao je tek 60 godina, a još donedavno mnogi su ga susretali kako na biciklu prolazi splitskim ulicama, u nevjerojatnoj fizičkoj formi.
Nadimak Rambo dobio je još u mladosti.
„Uvijek je bio jak, imao je dugu crnu kosu i izgledao poput filmskog junaka Ramba kojega je utjelovio Sylvester Stallone“, prisjetio se njegov dugogodišnji prijatelj Damir Banić.
Poznavali su se cijeli život, a posebno su se zbližili trenirajući borilačke sportove kod legendarnog Branka Cikatića. A onda ih je ponovno spojio – Domovinski rat.
Na bojišnici u Zemuniku Rambo je pokazao ono što je nosio u sebi – hrabrost, odanost i spremnost da pomogne drugome, čak i kada je vlastiti život bio ugrožen.
Sudjelovao je u brojnim borbenim i diverzantskim akcijama, a posebno će ostati zapamćen po tome što se nije ustručavao izložiti pogibelji kako bi izvukao ranjene i poginule suborce.
Za Damira Banića Rambo nije bio samo prijatelj i suborac.
Bio je čovjek koji mu je spasio život.
Banić je tijekom rata teško stradao nakon što je nagazio na protupješačku minu. Ostao je bez potkoljenice. U tim trenucima do njega je stigao Rambo, previo mu rane i, unatoč opasnosti, ranjenoga ga na leđima odvukao prema položajima njegovih suboraca.
Zahvaljujući njemu, Damir je preživio.
Nakon rasformiranja 159. brigade, Rambo je priključen zemuničkom pješačkom vodu, koji je branio Škabrnju nakon preuzimanja položaja od pripadnika IX. bojne HOS-a.
U Škabrnji je i sam teško ranjen. Geler ga je pogodio u glavu. Unatoč teškoj ozljedi uspio je prijeći oko kilometar i pol, od Škabrnje prema Prkosu, gdje je izgubio svijest. Helikopterom je prebačen u Zagreb, gdje mu je spašen život. Geler koji je ostao u glavi, nažalost, nije bilo moguće operativno ukloniti.
Ali Rambo je bio borac.
I nakon rata živio je punim plućima. Vozio je bicikl, trčao maratone i ostao fizički aktivan, baš onakav kakvog su ga ljudi pamtili – snažnog, izdržljivog i uvijek spremnog krenuti dalje.
Danas je ostala praznina.
Ostala su sjećanja njegovih prijatelja, suboraca i svih koji su ga poznavali. Ostala je priča o čovjeku koji je u najtežim trenucima znao zaboraviti na sebe kako bi pomogao drugome.
Denis Gotovac – Rambo nije bio samo nadimak.
Bio je simbol jednog vremena, jednog ratnog naraštaja i prijateljstva koje se potvrđuje tek onda kada je najteže.
Njegov suborac Damir Banić rekao je da bi o njemu najradije napisao knjigu.
Možda bi ta knjiga bila najbolji način da se sačuva uspomena na čovjeka koji je mnogima bio prijatelj, nekima suborac, a jednom čovjeku – doslovno – spasio život.
Počivaj u miru, Rambo.
Hvala ti za sve što si učinio za svoje suborce i svoju Domovinu.
Neka ti je laka hrvatska zemlja.
Nikada zaboravljen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....