Najgore je kad čovjek pored zdravih očiju ne vidi, a jedino gore od toga je kad se pretvara da nešto nije vidio. U Gradu Splitu mijenjali su se gradonačelnici, vijećnici i stranke, a Kamen nitko pogledao nije. Možda su mu neki uputili pogled iz daljine, iz svojih udobnih fotelja u Banovini pa na sve viđeno samo odmahnuli rukom. Pa tko bi to sve sanirao? Godine i godine građenja bez urbanističkog plana. Ovaj dio Splita Gradu je toliko nebitan da ga nitko ne uvrštava niti u predizborna obećanja pa makar i ona lažna. Inače, ovaj kotar je drugi po veličini, nakon Mejaša.
Ovo naselje staro je više od 500 godina, a razvilo se iz Kamenske utvrde koja je nekada služila kao tvrđava-naselje. Kada je prestala opasnost od Turaka, ljudi su uzimali kamen od utvrde te od njega gradili kuće. Danas na Kamenu živi oko 2000 ljudi u uvjetima koji nisu u skladu sa životom u gardu, a nisu niti u skladu sa životom u 21. stoljeću. Stanovnici nemaju kanalizaciju, nogostupe, asfaltirane ceste pa čak nemaju niti svježi zrak s obzirom na to da se Karepovac površnom u potpunosti nalazi upravo na Kamenu.
Odlučili smo posjetiti ovaj zaboravljeni i zanemareni dio grada i popričati s predsjednikom Mjesnog odbora, Petrom Varvodićem s kojim smo se prošetali po Kamenu i izdvojili najvažnije probleme. Prvo što treba spomenuti je da stanovnici Kamena, još uvijek u 2023. godini, nemaju sustav kanalizacije. Plaćaju sve račune, baš kao i svi ostali stanovnici Grada, a uz to neki stanovnici svakih 15-ak dana moraju plaćati pražnjenje septičke jame koje ih košta 80 eura po pražnjenju. Grad im je, eto, reda radi da se ne kaže da ne poduzimaju ništa, odlučio pomoći s nevjerojatnih pet eura po pražnjenju. Usporedbe radi, Grad Solin svojim građanima vlasnicima obiteljskih kuća koji uredno izvršavaju svoje obveze prema Gradu Solinu, a koji još uvijek nisu priključeni na kanalizacijski sustav, snosi troškove pražnjenja septičkih jama. I to rade tri puta godišnje do iznosa od 500 kuna po svakom pražnjenju, sve do konačnog spajanja na kanalizacijski sustav.
Kamen je dio projekta aglomeracije Split – Solin koji je vrijedan 200 milijuna eura, a koji se provodi i sufinancira sredstvima iz Europske Unije. Projekt je odavno dobio građevinsku dozvolu za izgradnju kanalizacijske mreže na području istočnih splitskih naselja: Stobreča, Kile, Kamena i Korešnice. Pitali smo Varvodića gdje je onda zapelo.
- Kamen ima pravovaljanu građevinsku dozvolu za kanalizacijsku mrežu još od polovice 2018. godine, nakon čega je i naš projekt, među brojnim, uvršten u Projekt Split – Solin koji provodi Vodovod i kanalizacija, a koji se sufinancira bespovratnim EU sredstvima. U lipnju 2020. raspisan je natječaj za izvođača radova, a prva Odluka o odabiru donesena je u prosincu 2021. nakon čega smo, nažalost, imali četiri žalbe gdje smo nepovratno izgubili pune dvije godine. Nismo ni počeli s izgradnjom, a realno, da nije bilo žalbi trenutno bismo bili u fazi završetka radova - objašnjava Varvodić.
Iako se na ovo čekalo godinama, danas je i službeno potvrđen dolazak kanalizacije na Kamen. Zajednice ponuditelja Cestar iz Splita te Innecto iz Sinja odabrani su za izvođača radova izgradnje vodovodno - kanalizacijske mreže na Kamenu. Slijedi potpisivanje Ugovora, uvođenje u posao i početak radova! Vrijednost radova iznosi 40.469.247,62€.
Kanalizacija dolazi, a ceste i dalje nepostojeće
Tko hoće raditi, na Kamenu posla itekako ima, a ono čega nema su ceste i nogostupi. Varvodić nam objašnjava da je u postupku legalizacije, legalizirano svih 500 objekata na Kamenu, ali nije legalizirana popratna infrastruktura.
- U postupku legalizacije bespravno izgrađenih objekata trebala se donijeti odluka da se legalizira i postojeća infrastruktura u zatečenom stanju te da se tako najbezbolnije dovede u red naselje koje je nastalo neplanski. Nažalost, novci od komunalnih doprinosa otišli su gradsku blagajnu, a nazad nije ništa uloženo kako bi se jako loša infrastruktura barem donekle uredila. Ovako imamo nerazvrstane ili nepostojeće ceste koje prema važećim zakonima nikada neće biti ozakonjene što je Gradu dobra izlika za neodržavanje i nečinjenje, ali te iste otegotne okolnosti nisu prepreka kada se izdaju građevinske dozvole za objekte i stambene zgrade na "nepostojećim cestama" čime se samo doprinosi na totalnom komunalnom neredu. A ni UPU nemamo... - žali se Varvodić
Gotovo svakodnevno djeca upravo ovim divljim cestama idu u školu do koje neki moraju propješačiti i do tri kilometra, a sve to bez nogostupa. Provozali smo se kamenskim cestama, a iskustvo vožnje podsjeća više na ekstremne moto sportove nego li na vožnju gradskim ulicama, s obzirom na to da su ove ceste pogodne jedino za reli vozače. Najgore su prošli stanovnici u neposrednoj blizini odlagališta Karepovac, kojima je Grad na jako lijep način nadoknadio za proživljene muke (i mučnine) zbog Karepovca.
Još jedan svjedok nebrige za Kamen je i na ovim prostorima najstarija templarska crkvica sv. Petra koja se trenutno raspada i iz vani, a bome i iz unutra.
Pogled na Karepovac
Sanacija Karepovca započela je 2017. godine, a trenutno je u tijeku treća faza obnove koja uključuje radove zatvaranja i konačnog prekrivanja postojećeg presloženog otpada završnim prekrivnim sustavom, izgradnju sustava aktivnog otplinjavanja, kao što su plinski zdenci i plinske instalacije, te krajobraznu sanaciju prekrivenog dijela odlagališta. Također, Karepovac je trenutno opterećeniji jer je u procesu i izgradnja Lećevice -regionalnog centra za gospodarenje otpadom čije je otvaranje preduvjet za konačno zatvaranje Karepovca. Najviše su se zbog Karepovca napatili oni koji mu najbliže žive, a tijekom ljeta kažu da je smrad nesnosan.
- Ono što najviše ljuti mene, stanovnike Kamena, a vjerujem da bi razljutilo i svaku normalnu osobu je sljedeće: Od 2011. godine prikuplja se ekonaknada od susjednih gradova i općina koji svoj otpad odlažu na Karepovac, a taj novac ide direktno u gradski proračun. Pričamo o iznosu od otprilike 750.000 eura godišnje, a od toga se u Kamen ne ulaže niti cent – govori Varvodić.
Dodaje da dio tih sredstava mora biti uložen u poboljšanje uvjeta i kvalitete života stanovnicima koji žive u neposrednoj blizini Karepovca jer je to najmanje što je ovaj Grad dužan tim ljudima. Međutim taj dio grada je najzapušteniji te za njega nije napravilo apsolutno ništa.
Stanovnici Kamena na Karepovac gledaju tijekom cijelog života, s mirisom Karepovca se i bude i idu na počinak, a ne mogu ga izbjeći niti u životu nakon smrti. Tako pogled s mjesnog groblja gleda upravo na Karepovac, a krik galebova koji kruže oko smeća, ometa mir onima koji su usnuli vječnim snom. Tužan prizor, a još tužniji dokaz koliko su zanemareni ljudi koji ovdje žive. Jednom riječju - sramota.
