Evo ih opet, na skalama u Teslinoj ulici. Okupila se generacija koja je prije točno 35 godina položila zrelost u nečemu što se zvalo Centar za odgoj u djelatnosti kulture i obrazovanja "Natko Nodilo" Split.
Zvuči kao ime kakvog saveznog zavoda za ispitivanje ruda i gubljenje vremena. A nije, jer bio je to onaj slavni, nikad prežaljeni ni potpuno shvaćeni izum Stipe Šuvara. Proizvod usmjerenog obrazovanja koje je, u zamisli partijskih stratega, od mladosti, posebice splitske, trebalo stvoriti hibride, napola proletere, napola intelektualce.
Ali, prevarili su se partijski planeri. Jer, unatoč rogobatnom imenu i sustavu koji je davao sve od sebe da satre duh stare splitske Klasične gimnazije, ljudi na skalama u Teslinoj nisu ispali nikakvi bezlični kadrovi. Preživjeli su i Šuvara i Tuđmana. Tek ih je subotnja žega umalo dokrajčila.
Ekipa iz 1991. godine. Jezičari, knjižničari i novinari. Neponovljivi. Upisali su školu neizreciva imena u ostarjelom socijalizmu, a maturirali u novom društvenom poretku. Bili su zadnja straža jednog eksperimenta i prva linija jedva dočekanog svijeta. Rastavljali su puške i pucali po Kukuzovcu. I ništa ih nije moglo iznenaditi. Ni odlazak marksista, ni dolazak bitangi.
Trideset i pet godina kasnije, bez obzira na titule, sijede vlasi i kilograme, diplomirali su ono najvažnije – ostali su ekipa. A to nikakvo usmjereno obrazovanje nije moglo ni predvidjeti, a kamoli prepisati u plan i program.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....