Zadnji intervju dao je našoj Ljubici Vuko: ‘Bio je uporan u želji da riješi Karepovac. Trebali smo se naći na kavi...‘

Partija je naš barba Jakša Miličić – poruka je koju sam jutros primila, poruka kakvu ne želite čuti, a opet znate da su takve tužne vijesti neminovne. Kad-tad se dogode.

Prof. dr. sc. Jakša Miličić, dipl. ing. građ., legendarni splitski gradonačelnik s kraja 60-ih i početka 70-ih godina 20. stoljeća, preminuo je u 98. godini života, stalno promišljajući o gradu kojeg je neizmjerno volio, sagledavajući sve probleme i potencijale, nudeći rješenja i ne odustajući od bolje vizije Splita ni u poodmakloj životnoj dobi.

U svom mandatu gradonačelnika od 1967. do 1974. godine, a i kasnije u sveučilišnom i znanstvenom radu, pokrenuo je brojne značajne projekte. Uvijek je, do zadnjeg daha, pokazivao interes za grad i svoju građevinsku struku.

U velikom intervjuu koji je Slobodna Dalmacija objavila u veljači ove godine govorio je o radu koji je naslovio “Inicijative i mogućnosti za Split novog vremena”. I jako mu je bilo stalo da oni koji mogu promijeniti stvari na bolje, od vlasti na gradskim i drugim razinama do Sveučilišta u Splitu i nadležnih institucija, razmotre njegove ideje i prihvate inicijative za Split novog doba. Želio je da se povede javna rasprava, da građani i struka iznesu svoja mišljenja, da se projekti pokrenu.

Jakša Miličić: Tuga majke Isusove, nigdi živa čovika, mrtav grad. Nikad to nisam doživio, a toliko ima potencijala...

‘Karepovac je blago vrijedno 160 milijuna eura! Ali za to iskoristiti trebamo izvrsnog gradonačelnika poput Grabića‘

‘Bilo je teško dobiti Mediteranske igre, konkurent nam je bila Rijeka, a u Zagrebu na glasanju je bilo fifti - fifti...‘

Buknula stanogradnja

Nakon završene Tehničke škole, zaposlio se u “Lavčevića”, potom odslužio vojnik rok i upisao se na Građevinski fakultet u Zagrebu. Poslije završenog studija vraća se u “Lavčevića”, odakle nakon nekog vremena odlazi u Privrednu komoru za Dalmaciju. Tada je pokrenuo tvornicu gips-kartonskih ploča u Kninu, a inicirao je i osnivanje “Dalmastroja” u Splitu i željezare u Kaštel Sućurcu.

U vrijeme kad je bio predsjednik Skupštine općine Split buknula je stanogradnja, izgrađen je Split 3, jedan od najcjelovitijih splitskih kvartova. Odigrao je i značajnu ulogu u pripremi i početku gradnje sportskih objekata za Mediteranske igre u Splitu 1979. godine, te doprinio osnivanju Građevinskog školskog centra i Građevinskog fakulteta, čiji je kasnije bio dekan u nekoliko mandata, kao i osnivanju Sveučilišta u Splitu.

Paun Paunović/Cropix

Sedamdesetih godina zalagao se za gradnju autoceste do Zagreba, a zdušno je poticao i razvoj željeznice. Razvoj prometa, kao i gospodarenje otpadom i zaštita okoliša zaokupljali su ga i nakon umirovljenja. Tako je stalno, desetljećima, ukazivao i na potrebu rješavanja gradskog odlagališta otpada na Karepovcu.

– Karepovac je fenomenalno bogatstvo grada. Zadaća grada je da o tome misli, ne moja ili vaša. Ali mene to zanima, mislim da je to ogromna korist za grad i ne mogu drugačije misliti. Škovace su problem, ali Karepovac može biti i veliko bogatstvo. To su milijuni eura koji su nadohvat ruke za dobro građana Splita, samo se netko toga treba prihvatiti. Razvoj grada je stvar javne rasprave – tvrdio je prof. Miličić, vraćajući se stalno i u našem razgovoru za “Slobodnu” velikom gradskom problemu u kojem je vidio veliki potencijal za razvoj grada.

– Znate ja sam bio gradonačelnik ovoga grada, a ja sam i građevinar. Ali ja sam sada obični penzioner, ja sam tempi passati. S ovim prijedlozima treba izaći netko tko je na poziciji, tko je aktualan – kazao je u, nažalost, posljednjem intervjuu.

Brojne nagrade

Po onom što je u svom životu napravio za grad, njegovo ime i djelo itekako ostaje zapisano u povijesti Splita. O njemu svjedoče i brojne nagrade koje je dobio, ali koliko god mu sve bile drage, ona od Grada mu je srcu bila najbliža.

– Jer, to je moj grad – istaknuo je.

A njegova životna lekcija iz uspješnog rada na više područja, bila je:

– Treba poznavati probleme. Nitko ne može kazati da ih poznaje skroz, netko ih nazire, netko poznaje, ali kad je u pitanju grad morate poznavati problem i isticati one koji su tog trenutka aktualni i imaju šansu ići u realizaciju.

I nakon tog razgovora često smo se čuli. Uporan u želji da se riješi problem Karepovca, htio je vidjeti još što se može učiniti, kako se gradske vlasti mogu pokrenuti u rješavanju ovog problema, kako bi se mogla povesti rasprava da se čuje glas struke i građana.

Trebali smo se naći i na kavi, ponovno razmotriti sve, ali eto vrijeme nije bilo na našoj strani.

Ispraćaj na Lovrincu bit će u utorak.

Adio, šjor Jakša!

Privatni album