U velikoj smo zabludi kad kad kažemo istočni zid Dioklecjanove palače, a to je onaj uz Hrvojevu ulicu koja nakon uklanjanja štandova čeka rezultate natječaja za buduće uređenje. Naime, na tom zidu posebno od Srebrenih vrata prema jugu, osim u prizemlju, nije ostalo gotovo ništa Dioklecijanovog: antički zid carske palače je skriven u "sendviču" baroknog zida s vanjske i srednjovjekovnog s unutrašnje strane. A sve to pojasnit ćemo u društvu Nebojše Cingelija, voditelja arheoloških istraživanja i Petre Perlan, restauratorice iz tvrtke Neir, koji su nam dali ruke da se popenjemo do vrha dvadeset metara visokog bedema na kojem su prije desetak dana započeli konzervatorsko-restauratorski radovi prema projektu arhiteka Ive Vojnovića. Nakon što smo se načudili, nagledali i nasnimali iz neobične perspektive nad Pazarom, dominikanskim samostanom i lukom, vrijeme je za ozbiljnu priču o istraživanjima koja će trajati do lipnja, a financira ih Grad Split odnosno Odsjek za staru gradsku jezgru.
- Radove na sanaciji, konzervaciji i restauraciji istočnog zida započeli smo na južnom dijelu, između Srebrenih vrata i jugoistočne kule Dioklecijanove palače. I već prvog tjedna utvrdili smo ono što se znalo, da je vanjski plašt zidina barokni, gradnja je započela 1601. godine, dok je unutrašnje oplošje srednovjekovno – kaže arheolog Cingeli.
- Kako je "iščezao" Dioklecijanov zid?
- Više je razloga i taj je proces trajao stoljećima. S unutrašnje strane, u jugostočnom kvadrantu, točno na mjestu gdje je bilo Dioklecijanov stan, uređena je rezidencija splitskog nadbiskupa, dok je s vanjske strane bio njegov vrt. S unutrašnje strane zida negdje sredinom 15. stoljeća načinjen je stražarski ophod pa je antički zid ondje dobio jedan debeli sloj. Nadbiskupov dvor izgorio je u požaru 1501. godine i tada je po svoj prilici nastala i rupa u svodovima podruma koja je i danas vidljiva, ali su i nagorjeli bedemi. Upravo u to vrijeme na splitsko područje nadiru Turci, Klis pada 1537. godine u njihove ruke i Splitom, tada u vlasti Venecije, vlada panika. Jačaju se bedemi, pa tako i ovaj. Sondama smo utvrdili kako je antički, Dioklecijanov zid tim intervencijama stanjen na tek 30 do 50 centimetara, dok je srednjovjekovni plašt širok oko sto centimetara, a barokni oko 70 centimetara – objašnjava Nebojša Cingeli.
Još jedno otkriće moglo bi razočarati ljubitelje splitske starine: ovaj dio istočnog zida nije bio tako monumentalan, zidan golemim kamenim blokovma kao i ostatak Palače.
- Čini se kako je ovaj dio Dioklecijanova bedema, istočna strana njegovog raskošnog stana građena u tehnici "opus mixtum", dakle zidnu masu čine redovi kamena i opeke. To je zasad enigma, za koju se nadam da ćemo je riješiti – navodi voditelj arheoloških istraživanja.
Nakon požara nadbiskup je napustio jugostočni kvadrant i nastalo je "doba tragedija", naime, neki su građani u 16. i 17. stoljeću ondje podizali kuće, no nisu ih temeljili na rasteru zidova i stupova koji drže svodove Podruma, pa su se rušile i bilo je mnogo žrtava.
Dok se provlačimo po visokoj skeli pokazuje nam četiri velika zazidana otvora palače, postolje za mletački grb sv. Marka, prolaz kroz debeli zid, ali i važnu rupu – sondu u kojoj se mogu vidjeti sva tri zida; antički, srednovjekovni i barokni. Na zidu je i dosta ožiljaka od gelera iz anglo-američkih bombardiranja grada u Drugom svjetskom ratu, čak i komada metala. Neobično je ovo: praktični dokaz da arheologja ne mora biti pod zemljom, nego i visoko nad glavama prolaznika.
Oko zida ne želimo više gnjaviti, istraživanja su tek počela i još ćemo se vraćati, a arheolog Cingeli ukazuje nam na nalaze koji su, napokon, pod zemljom.
- U sondi uz Srebrena vrata pronađeni su ostaci oktogonalne kule i velika platforma na kojoj je temeljena, ali posebno nas je zainteresirao komad apside presječene s obje strane. Mogao bi to biti ostatak "izgubljene" crkve svetog Leonarda, za koju povijesni izvori navode kako se nalazila između "ad Portam novam" (mletačkih vrata koja su probijena uz Srebrena op. a.) i neke kuće. U samostanu na Poljudu čuva se mramorni ulomak s natpisom o crkvi svetog Leonarda iz 12. stoljeća, crkvu je podigao i darovao splitskom Kaptolu stanoviti Talmacije i njegova supruga Prada. Na natpisu se spominje i sveta Katarina, čija je crkva odmah preko puta Srebrenih vrata. Iz ovih podataka doznali smo i kako su uz zidine Palače ipak postojale stambene kuće – ističe, te iznosi i kasniju povijest ovog prostora: duž cijelog istočnog zida bile su u 18. i 19. stoljeću izgrađene jednokatnice, vojarne iz vremena prve austrijske uprave ili iz Napoleonova doba.
- Načinit ćemo i dvije sonde u Hrvojevoj ulici kako bismo ubicirali ostatke pravokutne kule – kaže.
Zadaća restauratorice Petre Perlain za sada je uzimanje uzoraka žbuke i dijagnostika.
- Potom ćemo raditi identično kao i na sjevernom zidu uz Zlatna vrata: uklonit ćemo biljni obraštaj, skramu, sanirati žbuku i sljubnice, sve očistiti. Nakon obnove će istočni zidovi zabljesnuti – obećava restauratorica Perlain.
