Lijepa priča „razvija” se u Dicmu, a sve u cilju očuvanja tradicije, prisjećanja o nekada važnom prijevoznom sredstvu za ovaj kraj a radi se o legendarnoj sinjskoj reri, uskotračnoj željeznici koja je od 1903. godine do 1962. godine povezivala Split i Sinj.
Sada Dicmanjani žele graditi Kulturni centar „RERA”, a prva faza investicije, je osim neophodne dokumentacije, i osigurano zemljište.
- Stoga nam je Splitsko-dalmatinska županija, u ime Republike Hrvatske kao vlasnika parcele, darovala nekretninu evidentiranu u k.o. Prisoje. Radi se o parceli označenoj kao zk.č.zgr.br. 209 površine 68 metara kvadratnih – zadovoljan razvojem situacije u sam projekt nas uvodi načelnik Dicma Petar Maretić, pa dodaje:
- Svrha darovane parcele je za rekonstrukcije „Prijemne zgrade na željezničkoj postaji Dicmo”, koja ima svojstvo kulturnog dobra. Naime, rekonstrukcija se odnosi na prenamjenu zgrade u budući prostor javne i društvene namjene pod nazivom „Kulturni centar RERA”. U planu nam je sutra imati brojne eksponate u novom prostoru, prvo u sjećanje na željeznicu, reru, ali i očuvanje pučkog napjeva istog imena, rera.
Naglašava mladi općinski čelnik, inače i predsjednik Nezavisne liste mladih RH, kako će svi detalji o ovom važnom ulaganju biti uskoro i predstavljeni javnosti, uz sudjelovanje i župana splitsko-dalmatinskog Blaženka Bobana.
Što se pak darovane nekretnine tiče radi se o procijenjenoj tržišnoj vrijednosti od 21 tisuću eura, dok se Općina Dicmo obvezuje preuzeti sve obveze koje bi eventualno proizašle iz potraživanja i prava trećih osoba na nekretninu.
Ujedno moraju u roku od pet godina, od dana sklapanja ugovora o darovanju, dostaviti Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine kao i Splitsko-dalmatinskoj županiji, izvršnu uporabnu dozvolu za darovanu parcelu.
Prenamjenom „Prijemne zgrade na željezničkoj postaji Dicmo”, sačuvat će se povijesni značaj željezničke „pruge-rere” koja je na pravcu Split-Sinj, u dužini nešto manjoj od 40 kilometara, tada život značila.
Ta uskotračna željeznica je povezivala Cetinsku krajinu s najvećim gradom na jugu, na Jadranskoj obali, a imala je brojne nazive, kao što je šuljarica zbog spore vožnje, pa su je potom zvali sinjska željeznica, sinjski vlak, sinjska ferata.
Da bi joj u novije vrijeme „tepali” imenom rera, zbog putnika koji su se vozili njome i pjevali reru, pučke dvoglasne pjesme karakteristične za Sinjsku krajinu, no narodni kazivači šezdesetih su godina dvadesetog stoljeća bili složni u tom kako su pjesme dobile ime po vlaku koji se verao uzbrdo.
Upravo će i sva ova pojašnjenja, povijesne činjenice, narodne priče, kao i brojni artafakti, biti dio Kulturnog centra RERA, kojeg Dicmanjani sutra žele „proširiti” i na muzej!