Imoćanima se u nedjelju ukazala Hasanaginica, i to na mjestu gdje je danas lijepi spomen-park "Poemi o Hasanaginici", tamo gdje je ova Imoćanka, a kasnije imenom Fatima Arapović, postala besmrtna Hasanaginica kroz baladu koja je prevedena na više od 50 svjetskih jezika.
A imotska Hasanaginica ukazala se desecima znatiželjnika i ne samo iz svoga grada, već i mnogima iz susjednih mjesta naše županije. Uklopila se u projekt Splitsko-dalmatinske županije "Dalmacija storytelling destinacija" u povodu Međunarodnog dana priznanja Republike Hrvatske.
U izvrsnoj organizaciji imotskog Pučkog otvorenog učilišta u nedjelju je Julija Živanović, poznata turistička vodičica u odori Hasanaginice još jednom pokazala ljepote svoga Imotskog, znatiželjnicima otkrila još jednom bogatu i lijepu nematerijalnu kulturnu baštinu Imotskog i kroz projekt "Upoznaj svoju zemlju" uklopila se u slične projekte koji su se baš u nedjelju realizirali u više od pedeset hrvatskih gradova. Odradila je to "Fatima Arapović-Hasanaginica" u maniri iste one iz 1649. godine, kada je i narodni pjesnik o njoj napisao baladu. Gotovo 380 godina kasnije Julija Živanović je u ulozi Hasanaginice povela goste do ‘svog‘ spomen-parka, gdje joj je, po predaji, i posljednje počivališe...
- Eto ja sam sada ovdje s vama, s nekim novim generacijama, ali s istom prelijepom prirodom koja se ne mijenja stoljećima. Pogledajte samo ovu vodu iza vas, ovo božanstveno Modro, ili kako sam ga ja zvala Plavo jezero, jezero boje očiju najljepših imotskih djevojaka. Ovdje u svome gradu upoznala sam i Hasanagu, postala sam Fatima Arapović i želim vas sada od ovoga mjesta provesti sve do pod Topanu, tu znamenitu utvrdu iz koje se krojila povijest moga kraja, reče Julija Živanović, odjevena u prastare odore Hasanaginice.
I tako znatiželjnici za Hasanaginicom idu uz skaline s južnih rubova Modroga jezera, pa na glavnu jezersku Veliku vidilicu, gdje im ispriča još štošta o bogatoj povijesti svoga grada. Govorila im je o vilama koje simboliziraju Modro jezero, o njihovom Vilinskom počivalištu, Vilinskoj pećini... Krenula je potom uskom stazom uz samo grotlo jezera prema utvrdi Topana, pa kroz vrata utvrde do zavjetne crkvice Gospe od Anđela, izgrađene netom nakon pada turske vojske 2. kolovoza 1717. godine i odlaska Turaka iz Imotske krajine.
- Ovdje na Topani stoljećima poslije toga narodu mome još jedan spomenik svjedoči o njegovu junaštvu, domoljublju, ljubavi za slobodom. Spomenik je to junacima našega Domovinskog rata. Ni puška jedna puknula nije još tamo od početka devedesetih godina, a svoje živote u temelje naše današnje slobode ugradilo je više od 250 mojih Imoćana iz svakoga kutka Imotske krajine. Reče to Hasanaginica i onda se prolomi dugotrajan pljesak grupe koja se iz jednog zaista neobičnog rakursa upoznavala s Imotskim.
- Ovo je divan primjer i drugim sredinama da kroz svoje povijesne ličnosti prezentiraju bogatu povijest naših sredina, rekao je jedan stariji bračni par iz Splita koji se, eto, zaputio u Imotski kako bi sudjelovao u projektu "Upoznaj svoju zemlju".