U Zagvozdu nikako da izaberu novog ravnatelja osnovne škole. Onog pravog. Ili ravnateljicu. Pravu. Bez prefiksa v.d. I treći je natječaj ovoga tjedna propao, pa će sadašnja ravnateljica – a što da radi kad se drukčije ne može – i dalje biti vršiteljica dužnosti.
Od rujna 2022. godine Osnovna škola "Zagvozd" de facto je obezglavljena. Još otkako je istekao mandat znamenitom Tonćiju Vuksanu. Provjerenom HDZ-ovu kadru, koji je prvo bio načelnik općine, a potom, nakon što je općinu ostavio u dugovima do grla, i ravnatelj škole. S diplomom pedagoga za čije mu je stjecanje trebalo 27 godina "studiranja".
Vuksan je na sve naslovnice došao prije četiri godine kada se saznalo da je u školi, u računovodstvenom odjelu, zaposlio svoju kćer. Kolegica Andrea Topić tada je objavila intervju s Vuksanom koji je ušao u anale. Sve što treba znati o suvremenoj Hrvatskoj, državi skrojenoj po mjeri jedne kaste, našlo se u tom razgovoru. Ipak, jedan njegov dio ostao je posebno pamtljiv. Onaj u kojemu se ravnatelj Vuksan odriče vlastite kćeri.
"Nije ona meni više kćer, ona se udala, otišla, ne živi ona sa mnom već 15 godina", kazao je Vuksan.
Ako vas zanima, Tonći Vuksan još uvijek radi u zagvoškoj školi, sada kao pedagog. Diplomirani.
Zašto je poništen i treći natječaj za ravnatelja/ravnateljicu Osnovne škole "Zagvozd", ne znamo. Nitko nam ne želi reći. Točnije, nitko nam ne želi odgovoriti na postavljene upite. Šuti Ministarstvo znanosti i obrazovanja, šuti vršiteljica dužnosti ravnateljice – članica HDZ-a koja i treći put dobiva funkciju i plaću, a da izbori nisu do kraja provedeni – a šuti i Tomislav Đonlić, pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu Splitsko-dalmatinske županije. Pardon, on ne šuti, on nam se javio, a ušutio je nakon što smo mu rekli o čemu želimo s njim razgovarati.
Ipak, u samoj školi saznajemo da su na natječaj pristigle tri prijave te da je Školski odbor u startu jednu izabrao kao najbolju. Preciznije, jednu koja bi, po svemu, trebala biti najbolja. Riječ je, kažu nam, o dugogodišnjoj djelatnici zagvoške osnovne škole s izvrsnim referencama, ali i osobi s invaliditetom što joj, prema zakonima Republike Hrvatske, daje prvenstvo pri izboru. No, ne i u Zagvozdu. Tamo se više cijene oni s partijskim knjižicama.
Nakon što je i ovaj natječaj poništen, a razloge nikako da čujemo od institucija koje u osnovi i postoje samo kako bi javnosti objašnjavale razloge, vršiteljica dužnosti ide dalje.
Do novog natječaja. I sastanka s roditeljima, kao što je bio jedan izvanredni ovoga tjedna kada je, kako nam prepričavaju svjedoci, od roditelja svojih učenika tražila da mobitele ostave na ulazu. Za svaki slučaj. Da ne procuri što ne smije procuriti. Kao u klozetu.
Škola u Zagvozdu posebna je i po još nečemu. Ima ona i svoju područnu školu u Slivnu, koju pohađa desetero učenika. Njih četvero od prvog do četvrtog razreda, svi u jednoj učionici i s jednom učiteljicom, te njih šestero od petog do osmog razreda, svatko u svojoj učionici i sa sedamnaestero nastavnika.
Da, dobro ste pročitali, na šestero učenika dolazi čak 17 nastavnika, od čega troje iz hrvatskog jezika i dvoje iz matematike. E, da, od tih šestero učenika od petog do osmog razreda jedan ne živi u Republici Hrvatskoj, nego u Bosni i Hercegovini, ali je, kako bi mogao pohađati školu u Zagvozdu, njegova obitelj fiktivno prijavljena na hrvatskoj adresi.
– Nije to nikakva tajna, pa njega svaki dan na granici čeka školski autobus, a poslije nastave ga vraća na granicu – kaže nam naš sugovornik iz zagvoške osmoljetke.
Logično se nameće pitanje zašto autobus ne vozi đake iz Slivna u Zagvozd te tako svima olakša, jer bi djeca imala kvalitetniju nastavu, u razredima s puno više svojih vršnjaka, dok bi škola uštedjela nemali novac ne samo na nastavnom kadru, nego i na održavanju hladnog pogona.
Nažalost, i na to pitanje nemamo odgovor. Znamo tek kako šestero slivanjskih učenika od petog do osmog razreda – dvoje u petom, dvoje u šestom i dvoje u osmom razredu – uživa u jedinstvenoj povlastici da im u praznim učionicama predaje čak sedamnaestero nastavnika.