U sastavu sinjskog hipodroma su dvije štale. Prva je izgrađena prije 45 godina, zajedno s hipodromom, za potrebe konjičkog turnira Mediteranskih igara Split ‘79 i ona je ustupljena na korištenje Viteškom alkarskom društvu za potrebe Alkarske ergele.
Drugu štalu izgradili su, bespravno, ljubitelji i vlasnici konja prije 20-ak godina i tu su štalu, prema "vlasničkoj strukturi", godinama koristili oni koji su financirali njenu izgradnju, bilo da su u njoj držali svoje konje ili su bokseve ustupali drugima.
Ta štala, koju je Grad Sinj u međuvremenu "nacionalizirao" i legalizirao ima kapacitet za smještaj 25 konja. U boksovima su konji privatnih vlasnika za koje je gradska tvrtka "Kamičak", na koju je Grad prenio upravljačka prava i obveze nad cijelim hipodromom kao i nad drugim sportskim objektima, uvela najamninu.
Do kraja prošle godine najamnina za smještaj jednoga konja iznosila je 26,54 eura plus PDV uz obvezu vlasnika da proporcionalno broju konja sudjeluju u plaćanju računa za vodu.
Okoliš se ne održava
Od početka godine cijena je udvostručena što je izazvalo nezadovoljstvo najmoprimaca, posebno i stoga što se štala i još više njen okoliš baš nikako ne održavaju, neredovito i slabo se održavaju površine za trening, a na travnatoj galopskoj stazi zabranjen je trening konja galopera.
Došli smo na hipodrom na poziv vlasnika većine konja: Maja Kovačević i Darko Pavić imaju po 3 konja, Paško Labrović 2, a po jednoga Marko Šuća, Luka Paleško, Ante Gašpar, Alen Gusić, Darija Langer, Tea Dolić, Josipa Ivčević i Tea Dinarina.
- Početkom siječnja svakome od nas koji u štali držimo konje stigao je dopis tvrtke "Kamičak", zapravo odluka direktora Tonija Jurića Šolte da se od 1. siječnja 2024. godine "cijena usluge najma boksa za kopitare u sklopu hipodroma mijenja s postojeće cijene od 26,54 eura plus PDV na 52,80 eura plus PDV".
Cijena je dvostruko veća, 100 posto u odnosu na dosadašnju. Ja u štali držim 3 konja. Do sada sam mjesečno plaćala 100 eura, a od 1. siječnja plaćam 198 eura. Za tu cijenu imam mjesto za konja i jednu žarulju nad boksom.
Kada pada kiša, kao donedavno, sve okolo pliva pod vodom i pretvara se u živo blato, a prostor gdje se odlaže stajnjak postaje nekontrolirano jezero. Sve se svodi na činjenicu da se cijeli hipodrom ne održava, a što je obveza "Kamička".
Možete li zamisliti da ovdje nema sanitarnog čvora. Uz nas vlasnike konja, našu djecu, građane koji vole konje i druge ovdje se znade okupiti i do stotinu ljudi, a nema WC-a - kaže Maja Kovačević.
- Meni najviše smeta što nemamo uvjete za trenirati konje. Ja imam jednu kobilu i dva galopera od kojih je jedan u treningu, a drugi treba početi. Poslije dugo vremena tek su prije nekoliko dana pobranali zemljanu galopsku stazu i ona je sada odlična.
Radnik uredno radi nekoliko dana, a onda ga dva tjedna nema. Ja sam ovdje na hipodromu 40 godina i nikada nije bilo ovakve nebrige. Pozivali smo direktora "Kamička" na razgovor, ali nas je on jednostavno ignorirao.
Osim što prijeti da će nekoga od nas izbaciti. Gnojnica je veliki problem. Njen kapacitet je takav da se mora prazniti bar jednom mjesečno. Prije neki dan izvezli su više od 30 kamiona gnoja jer nisu prije toga mjesecima.
Ne može doći hitna pomoć
Sreća je što su ljudi u susjednim obiteljskim kućama tolerantni. Ne znam dokle će oni trpjeti. Pogotovo ljeti kada se širi smrad gnoja i kada je gnojnica leglo muha. Ako pozovu inspekciju, a pitanje je vremena kada će im prekipjeti, ne znam kakva će biti sudbina objekta i naših konja zajedno s njim.
Poznato je i da su u Sinju galopske utrke stoljetna tradicija. Ovdje se održavaju rijetko. Posljednje su bile prije dvije godine - veli Darko Pavić.
- Ja u štali držim jednog galopera punokrvne engleske pasmine. Želio bih ga pripremati za galopske utrke, u Zagrebu ili izvan Hrvatske, ali mi ne daju da radim na glavnoj stazi. Zatvorili su, zaključali, kapiju kroz koju se iz štale ulazi na prostor hipodroma, do galopske staze.
Kada iz Alkarske ergele zatvore njihovu kapiju, koja je pomoćna, mi do staze nemamo kuda doći. Kada neki konj pobjegne on udara glavom u zatvorenu kapiju.
Ako bi se, ne daj bože, dogodila kakva nesreća ne bi nam mogla stići kola hitne pomoći. Na istočnom rubu hipodroma iznajmio sam zemljište koje mi služi kao ispust za konja. Nedavno sam zbog zaključane kapije do štale morao prometnom županijskom cestom Sinj - Otok. Kada pada kiša oko štale bude po pola metra vode pa bi nam umjesto jahaćih puno bolje pristajale ribičke čizme - kaže Alen Gusić.
Ivan Paleško nema u štali vlastitog konja, ali je vrsni džokej i stalno jaše konja Marka Šuće.
- Prije nekoliko dana dok sam jahao u punom galopu ispred konja i mene na stazu je istrčao djelatnik "Kamička" da bi me snimao mobitelom. Kazao je da će me potjerati s hipodroma jer da nemam pravo jahati na travnatoj galopskoj stazi, da se na njoj ne smije trenirati.
A na travnatoj galopskoj stazi ne daju nam trenirati zato što "Kamičak" prodaje sijeno s cijelog hipodroma pa tako i galopske staze. Čuvaju stazu kako bi imali više sijena. Meni je to jednako kao da nogometašima zabrane trenirati na "Junakovom" igralištu kako bi u svibnju mogli kositi sijeno.
Dakle, po njegovom, ja nisam na galopskoj stazi imao pravo jahati konja galopera. Prijavio nas je policiji da smo mu prijetili. Došli su policija i direktor "Kamička". Direktor je, u nazočnosti policijskih službenika, kazao da je Galopski savez Hrvatske zabranio korištenje galopske staze.
Mi smo nazvali Marka Blaževića, tajnika Galopskog saveza, koji nam je rekao da Galopski savez nije zabranio niti ima to pravo. Kada mu je tajnik Blažević poslao mail s takvom porukom direktor je kazao da on nije rekao da je savez zabranio, da su to lažne optužbe na njegov račun.
‘Ovoga nema vani‘
Još nam je zaprijetio da će zaključati cijeli hipodrom. Ja sam profesionalno jahao konje u treningu u Engleskoj punih pet godina. Kao jahač obišao sam i mnoge hipodrome u Americi. Ovoga, ovakvog ponašanja, nema nigdje na svijetu. Sramota - kazuje nam Ivan Paleško u nadi da će dočekati dan kada će upravljanje hipodromom doći u ruke ljudi koji znaju što su konji i konjički sport.
Što reći poslije svega? Možda se najbolje prisjetiti da su građani Sinja i Cetinske krajine krajem 70-ih godina prošloga stoljeća vlastitim odricanjem osigurali novac za izgradnju prvog namjenski građenog hipodroma južno od Save kojim su se s razlogom ponosili.
Taj u to vrijeme ekstra moderni i reprezentativni sportski objekt nikada nije polučio efekte kakvi su se priželjkivali. Štoviše, vremenom je zapostavljen, danas je pun nedostataka i traži velika ulaganja, a najgore od svega je, izgleda, što ga vode osobe kojima je konj "špansko selo i/li portugalski varoš".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....