Bajka o 102 Imoćanke koje su postale dvostruke svjetske prvakinje! ‘Sve je krenulo sasvim slučajno...‘

Mladost Dalmatinske zagore, posebno Imotske krajine, izuzetno je nadarena za sport. Otegnuo bi se ovaj tekst kada bismo počeli nabrajati sve one sportaše s genima Imotske krajine koji su osvajali prva mjesta, zlatne medalje i priznanja u mnogim sportovima, nabrajati državne reprezentativce u nogometu, rukometu, košarci, vaterpolu, borilačkim sportovima... A gdje su europske i svjetske titule, konačno i ono najveće što sportaš može osvojiti, a to su olimpijske medalje?

No, ova priča je na tragu tih uspjeha, ovoga puta mladih Imoćanki u jednom drugom sportu, sportu koji se u civiliziranim zemljama itekako cijeni i gdje ga zovu kreativnim sportom, kao predivnom simbiozom plesa, atletike, gimnastike i rada s rekvizitima. Riječ je o mažoretkinjama.

Iako nije u olimpijskoj obitelji, na svjetskim prvenstvima mažoret sport itekako je masovno zastupljen. I evo, u tom mažoret sportu Imotski ima dvostruke svjetske prvakinje, svoje mažoretkinje. Prošle godine u Mađarskoj, a prije nekoliko dana u Poljskoj, na Svjetskom prvenstvu, gdje su sudjelovale mažoretkinje iz Poljske, Mađarske, Ukrajine, Južnoafričke Republike, Slovačke i brojnih drugih zemalja, premoćno su osvojile zlato u mažoret plesu.

Prepoznala gene

Predivan uspjeh mladih Imoćanki koji, istini za volju, nije imao neku tradiciju u tome, dok se u Imotskom 2010. godine u rujnu nije ukazala jedna Splićanka, ali, pogađate, s imotskim korijenima, te pokrenula cijelu ovu priču. Sanja Matić, magistrica kineziologije, prepoznala je te gene imotske mladeži. I evo, 16 godina poslije, Imotski i Imotsku krajinu čvrsto je mapirala na svjetsku mažoret kartu.

– Moja priča s mažoretkinjama – govori nam magistrica Matić – započela je još u djetinjstvu, kada sam i sama plesala u Mažoretkinjama grada Splita, uz trenera Davora Ljubičića i predsjednicu kluba Auroru Ljubičić. Tada sam stekla sam veliko iskustvo, zavoljela mažoretkinje i shvatila koliko mi taj sport znači. Nakon završene srednje škole počela sam voditi prve grupe, a ljubav prema mažoretkinjama s vremenom je prerasla u ozbiljan profesionalni put. Nakon što sam završila studij i postala magistra kineziologije, preuzela sam vođenje svih grupa kao trenerica.

Od tada se kontinuirano trudim prenositi svoje znanje, iskustvo i ljubav prema mažoretkinjama na nove generacije djevojaka, ali i stvarati okruženje u kojem će one kroz sport razvijati disciplinu, samopouzdanje, zajedništvo i prijateljstva koja često traju cijeli život.

Svoj trenerski put najprije sam započela s Mažoretkinjama grada Splita, gdje sam napravila prve korake u radu s grupama i stekla dragocjeno iskustvo. Nakon toga osnovala sam Mažoretkinje grada Imotskog, a potom i Mažoretkinje grada Supetra. Svoj rad s mažoretkinjama danas nastavljam kroz Mažoretkinje općine Zagvozd, koje djeluju u sklopu Osnovne škole "Zagvozd".

Posebno mi je drago što kroz rad u školi mogu djeci približiti mažoretkinje i sport te ih potaknuti na aktivno sudjelovanje, druženje i zajedništvo. Osim rada s mažoretkinjama u gradu Splitu radim i s manjom grupom rekreativne gimnastike. Također sam zaposlena kao kineziologinja u dječjem vrtiću, gdje svoje znanje i iskustvo usmjeravam na razvoj motoričkih sposobnosti djece od najranije dobi te kroz različite tjelesne aktivnosti nastojim kod njih razvijati ljubav prema kretanju i sportu.

Kroz godine rada prošla sam kroz različite sredine i radila s brojnim generacijama djece. Svaki od tih poslova donio mi je nova iskustva i izazove, ali i mnogo lijepih trenutaka. Upravo me rad s djecom i sport svakodnevno motiviraju i potvrđuju mi da sam odabrala pravi profesionalni put – veli nam Sanja Matić.

Uspjeh Zagore

A, Imotski, male Imoćanke – doveli ste ih do svjetskih prvakinja!?

Sve je zapravo krenulo sasvim slučajno u gradu Imotskom. Budući da je Imotski grad s velikim brojem djece i mladih, prepoznali smo priliku da im ponudimo nešto novo i pokušamo mažoretkinje približiti djeci i mladima toga kraja. Ideja je bila jednostavna – omogućiti djeci da se kroz mažoretkinje bave sportom, druže, upoznaju nove prijatelje i razvijaju svoje sposobnosti.

Krenuli smo s puno entuzijazma i želje da vidimo kako će djeca prihvatiti mažoretkinje. Od prvih treninga pa do danas prošli smo kroz puno lijepih trenutaka, a posebno veseli činjenica da su mažoretkinje pronašle svoje mjesto među djecom grada Imotskog.

Ono što je započelo sasvim slučajno s vremenom je preraslo u lijepu priču i projekt u koji je uključeno mnogo djece. Najveća potvrda da smo napravili pravi korak upravo su osmijesi djece, njihova želja za treniranjem i zajedništvo koje se kroz godine razvilo među njima.

Baš Zagoru odabrala sam jer je to kraj bogat djecom, tradicijom i zajedništvom, a smatram da djeci iz manjih sredina treba pružiti što više mogućnosti za bavljenje sportom i razvijanje njihovih talenata. Željela sam mažoretkinje dovesti tamo gdje možda nisu bile toliko zastupljene i pokazati da i Zagora može imati svoje mažoretkinje, uspjehe i lijepu sportsku priču.

Počeci Mažoretkinja grada Imotskog nisu bili laki. Krenuli smo s oko 20 djece, a nakon dvije do tri godine broj se smanjio na svega deset. Ipak, nismo odustajali jer smo vjerovali da naš trud i rad mogu donijeti rezultate.

Veliku pomoć u tim trenucima pružio nam je Grgo Nikolić, koji je u uspjeh projekta Mažoretkinja grada Imotskog vjerovao možda čak i više nego mi sami. Upravo on nije dopuštao da odustanemo i uvijek nas je poticao da nastavimo dalje. Njegova podrška nije prestala ni nakon tih prvih, najtežih godina. Sve ove godine stoji uz nas te nam pruža veliku pomoć i podršku, na čemu smo mu iznimno zahvalni.

Bez ljudi koji vjeruju u vas i onda kada je najteže, put do uspjeha bio bi puno teži. Danas, kada pogledamo koliko smo daleko došli, možemo biti posebno ponosni. Od početnih 20 djece, preko razdoblja kada nas je bilo svega deset, danas Mažoretkinje grada Imotskog broje 102 djevojke koje redovito treniraju. To je za nas najbolji dokaz da se upornost, rad i vjera u ono što radimo na kraju ipak isplate. I probleme s prostorom za treninge ubrzo smo riješili.

Rad, trening i sreća

Prvi veliki natjecateljski nastup imali smo na Državnom prvenstvu u Opatiji 2013. godine, na koje smo otišli sa samo šestero djece. Unatoč malom broju, djevojke su ostvarile odličan rezultat i osvojile drugo mjesto u mini-formaciji.

Naravno, tome su prethodili brojni nastupi u Imotskom, od završnih priredbi do božićnih programa i drugih gradskih događanja. Ipak, Opatija je za nas bila poseban trenutak jer smo se tada prvi put uključili u natjecanje kroz savez i napravili svoj prvi pravi natjecateljski korak.

Posebno je lijepo danas gledati unatrag i prisjetiti se tog vremena. Većina djevojaka koje su tada nastupale danas su majke, a neke od njih i dalje pratim kroz život. To pokazuje koliko su mažoretkinje više od samog sporta: stvaraju uspomene, prijateljstva i veze koje ostaju za cijeli život.

Prvo Svjetsko prvenstvo bilo je za nas posebno iskustvo. Velika scena u Győru u Mađarskoj okupila je natjecatelje iz čak 20 država i nismo ni u snu očekivali da možemo ostvariti tako velik uspjeh.

Za ovo Svjetsko prvenstvo u Stalowa Woli u Poljskoj pripremali smo se cijelu godinu, s 25 djevojaka, i cijelo vrijeme usavršavali naš ples. Natjecanje se sastoji od dvije discipline – koreografije i defilea, u kojem moramo plesno prijeći točno 60 metara. Na kraju pobjeđuje ekipa koja ostvari najveći zbroj ocjena iz obje discipline.

Čvrsto smo vjerovali da možemo ponovno osvojiti titulu, ali za ovakav uspjeh, osim velikog rada i treninga, potrebna je i sportska sreća. Posebno kada znate da svih 25 djevojaka mora imati svoj najbolji dan kako bi se ostvario rezultat na najvišoj razini.

U takvim trenucima najvažnije je vjerovati jedni drugima i biti prava ekipa. Znali smo koliko smo radili i koliko smo se pripremali, a na natjecanju smo samo trebali pokazati ono što smo cijelu godinu trenirali.

Male Imoćanke bile su izuzetno talentirane, vrijedne i odgovorne. Od samih početaka vidjelo se koliko vole treninge i koliko su ozbiljno pristupale svemu što rade. Bile su marljive, disciplinirane i uporne, a ono što ih je posebno krasilo bilo je zajedništvo i želja da svaki put budu bolje. Upravo ta njihova upornost i odgovornost pokazale su se kao velika snaga naše ekipe.

Posebno bih istaknula naše djevojke koje su s nama od samih početaka. Magdalena Lončar je od prvih dana dio naše ekipe. Iako je otišla studirati u Zadar, svake subote dolazi u Imotski na trening. To dovoljno govori koliko joj mažoretkinje znače i koliko je povezana s ekipom.

Dok smo čekali proglašenje, kažem ja njoj: "Ako osvojite medalju, ispunit ću vam bilo koju želju", a ona meni odgovara: "Naša želja je da budemo prve".

‘Srce će mi iskočiti!‘

Uz Magdalenu, od samih početaka s nama su i Katarina Bilopavlović i Anna Varkaš. Anna na svaki trening sve ove godine putuje iz Rastovca ispod Biokova, što je još jedan lijep primjer njihove predanosti, upornosti i ljubavi prema mažoretkinjama. Takve djevojke su nam posebna vrijednost jer pokazuju da mažoretkinje nisu samo trening i natjecanje, već postaju dio života – veli nam prof. Matić.

Ono što se u Imotskom posebno ističe kao primjer svakako je suradnja prof. Matić s roditeljima djevojčica mažoretkinja.

– Suradnja s roditeljima nam je izuzetno važna i bez njihove podrške ovaj rad ne bi bio moguć. Roditelji su najveći oslonac svojoj djeci – dovode ih na treninge, prate na natjecanja i putovanja te su uz njih u svakom trenutku. Njihova podrška, razumijevanje i spremnost na suradnju puno nam znače.

Iza svakog uspjeha djece stoji i veliki trud njihovih roditelja, koji zajedno s nama ulažu vrijeme, energiju i ljubav kako bi djeca mogla napredovati i ostvarivati svoje ciljeve.

Imamo zaista veliku podršku Grada Imotskog i gradonačelnika Luke Kolovrata, koji nam je uvijek na raspolaganju za sve što nam je potrebno. Takva podrška nam je izuzetno važna jer nam daje sigurnost i dodatni poticaj za daljnji rad.

Naše članice nisu samo iz grada Imotskog, već dolaze i iz okolnih općina, praktički cijele Imotske krajine, zbog čega nam je posebno drago što imamo podršku i njihovih lokalnih zajednica. Veliku potporu pružaju nam općine Podbablje, Zmijavci,  Lokvičići, Lovreć, Zagvozd i Runovići. Veliku pomoć pružaju nam i brojni donatori.

Ono važno sa stručne strane svakako je činjenica što imam svoj krug trenerica s kojima zajedno radim i međusobno se nadopunjujemo. Budući da trenutno radimo u četiri grada s mažoretkinjama, timski rad nam je jako važan i teško bi bilo sve voditi samostalno.

Uz mene su trenerice Magdalena Jerkan Tomičić, Paula Kunac i Luce Klarić. Svaka od nas daje svoj doprinos, a upravo kroz suradnju, dogovor i međusobnu podršku uspijevamo kvalitetno organizirati treninge, nastupe i natjecanja.

Osvojiti svjetsku titulu veliki je uspjeh, ali obraniti je još je puno teže. Kada jednom postavite tako visok standard, svi očekuju da ga ponovno možete dosegnuti, a pritisak je još veći.

Posebno mi je drago što smo pokazali da i jedan mali grad poput Imotskog može stati uz bok velikim ekipama iz cijeloga svijeta. To je nešto na što možemo biti posebno ponosni – veli nam prof. Matić.

Smjena generacija

Imotske mažoretkinje treniraju dva puta tjedno, a svaka grupa ima trening u trajanju od jednog sata u dvorani Osnovne škole Stjepana Radića. Naravno, prema potrebi povećavaju broj treninga, posebno kako se približavaju natjecanja ili važniji nastupi.

Tijekom godine sudjeluju na brojnim događanjima u Imotskom, poput božićnih priredbi, susreta oldtimera, triatlona, maškara i drugih gradskih manifestacija. Osim toga, nastupale su i u Splitu te na različitim sportskim i drugim priredbama.

Posebno smo ponosni što su upravo Imoćanke svjetske prvakinje u disciplini pompon. To je još jedan veliki uspjeh koji potvrđuje njihov talent, trud, predanost i kvalitetu rada cijele ekipe.

Vjerujem da će nakon ovih rezultata interes za upis biti još veći, ali mi ćemo nastaviti raditi s istom voljom, energijom i željom kao i do sada. Polako nam dolaze mlađe generacije i prirodno dolazi do smjene generacija, što je za svaki klub lijep i važan proces.

Titule su nam velika motivacija, ali najvažnije nam je da djeca uživaju u onome što rade, da se razvijaju kroz sport i da iz mažoretkinja ponesu lijepe uspomene koje će pamtiti cijeli život.

A moja najveća radost svakako je kada danas sretnem djevojku koju sam nekada trenirala, a ona je sada odrasla žena i ima svoju obitelj, pa me ugleda i s oduševljenjem vikne: "Trenerice!"

Moram obvezno spomenuti i moga supruga Danijela Matića koji mi neprestano "drži leđa", dajući mi potporu u ovom odgovornom poslu s mladim Imoćankama, jer bez njega ne bih mogla uspjeti – kaže nam na kraju razgovora prof. Sanja Matić.