Notice: Undefined property: stdClass::$video in /var/www/f04-2024.slobodnadalmacija.hr/web/components/com_ocm/models/item.php on line 775

Notice: Undefined property: stdClass::$video in /var/www/f04-2024.slobodnadalmacija.hr/web/components/com_ocm/models/item.php on line 775
StoryEditorOCM
ZagoraBORBE BIKOVA

‘Koride‘ nisu tradicija, ali i dalje se organiziraju. Traži se zabrana, ali u Šestanovcu se održala nova. Bili smo tamo

Piše Mladen Nejašmić
22. rujna 2024. - 21:41

Zabranjeno je povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama. Zatim huškati životinju na druge životinje ili dresirati ih da budu agresivnije. Također, zabranjeno je obučavati životinje za borbu, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova.

Propisano je to člankom zakona o zaštiti životinja gdje država, unatoč negiranjima iz raznih udruga prijatelja životinja, zasad blagonaklono gleda na borbe bikova u Dalmatinskoj zagori. Organizatori se pozivaju na tradiciju, ali ni najstariji Dalmatinci se ne sjećaju da su masovne ‘koride‘ ikad bile dio tradicije. Znao bi se bik s bikom potući na livadi, ali i Prijatelji životinja tvrde da nikad nije bilo - masovnih tradicijskih bikijada. 

image
Saša Burić/Cropix

Prijatelji životinja ne odustaju i traže hitnu zabranu borbi bikova. No, zakon je i dalje na strani organizatora bikijada pa je tako prva jesenska nedjelja ove godine bila rezervirana za bikijadu u Šestanovcu. Bili smo tamo. 

Na Bizonovoj areni lijepo vrijeme je izmamilo brat bratu nekoliko tisuća posjetitelja iz svih krajeva Lijepe naše i susjedne Bosne i Hercegovine. Za taj dio Zagore iza Omiške Dinare kao i cijelu Imotsku krajinu kaže se, da su kolijevka borbe bikova, korida, derneka i ostalih sličnih seoskih svečanosti.

Stoga već zarana tražilo se što bolje vidno mjesto s kojeg se, osim unosa dodatnih količina vitamina D, mogao imati neometan pregled na koridu oko koje se nekoliko sati prije početka atraktivnih borbi načičkala brojna svjetina fanatičnih zaljubljenika u ovaj vid zabave kako bi nazočili rečenom megdanu gdje se i onima okorjelim protivnicima ovakvih borbi, na trenutak podigne adrenalin...

image
Saša Burić/Cropix

Cijelog dana tresla se zemlja nedaleko od gospodarske zone u Šestanovcu. Ne toliko od teške građevinske mehanizacije, koliko do tone teških rogatih grdosija pod čijom se težinom i zemlja uvijala. Već oko podneva u koridu su ušetali prvi teškaši, dok su tijekom dana kroz metalnom ogradom okruženu arenu, prošlo njih trideset šest podijeljenih u osamnaest atraktivnih borbi ili u mišićima preračunato cca. dvadesetak tona živog mesa. Nije šala, pod tim pizom mogla bi se i zemlja propuntat. A opet …, što bi naš narod rekao, ‘ko koga.

Zanose se, rebre, praše i sve to uz burno navijanje ovakvih svečanosti gladne publike. Ipak svaki taj nasrtaj i ubod više od bikova, bole njihove vlasnike. Oni su ti koji će trpiti sramotu što se njihov miljenik povukao pred nekoliko stotina kilograma sazdanom grdosijom. A tog njihovog ljubimca živo zaboli papak tko će se sramiti jer je njemu muka od samoga sebe, pa stjeran od pobjednika naglavčke bježi tražeći spas van koride.

Oni bolji poznavatelji psihološkog profila rogovim obdarenih životinja kazati će kao se radi o izrazito pamtivljim beštijama koji će prvom prilikom vratiti dug za sramotu koju su pretrpili i on i njegov vlasnik.

Bježalo se i sramilo

Toga je bilo i tijekom dana. Bježalo se i sramilo, gubilo i slavilo. Opet svatko navija za svog favorita za kojim su navijači došli iz svih krajeva dviju susjednih država.

Mada Azem Čauš iz Novog Travnika, inače najtraženiji voditelj korida u cijeloj regiji, prisnažuje da na ovakve ili slične oglede gledatelji dolaze iz cijele bivše državne zajednice.

image

Azem Čauš

Saša Burić/Cropix

Pogotovo za velikih megdana kakav je bio danas kada se na Bizonovoj areni tražio prvak Hrvatske u srednjoj kategoriji. Oće reći do osamsto pedeset kilograma težine. Ni deka više, jer vaga je vrag. Lako te se može diskvalificirati. Di ćeš onda od sramote. Pogotovo ako si proša toliki put.

Tih je teškaša uistinu bilo mnogo i sve bolji od boljega. Međutim, s velikim išćekivanjem čekala se završna borba dvaju starih i provjerenih megdandžija bika Zeče u vlasništvu Ante Madunića Baće iz Ciste Provo, aktualnog prvaka Hrvatske naspram izazivača "Alkara" iz Žeževice iz staje Ivana Šakića i sinova, inače organizatora ove prve jesenje koride u Šestanovcu.

image

Ivan Šakić, vlasnik pobjedničkog bika Alkar 

Saša Burić/Cropix

- Rog od rog, čelo od čelo. Oba dobraaa. Prava slika bodača bika -viče na sav glas Azem Čauš podjarujući i bikove i gledatelje da "prebace u petu". Odmah po ulasku u koridu bikovi počeše bukati, kopati prednjim nogama, zanositi se sve do trenutka dok silno ne grunuše rogovi od rogove. Stoji prasak, lom. Zemlja se ugiba pod njima, a mnoštvo viče sokoli sudionike sve dok jedan lukaviji nije posrnuo k‘o đoja na desno koljeno prednje noge poduhvativši svog protivnika.

Najrealnija je to opisana slika nalik onoj đačkoj lektiri Petra Kočića o biku Jablanu. Nakon polusatne borbe i rijetko viđenog sraza mišićima nabildanih titana, s par dobro odmjerenih udaraca "u sridu",u kut na "hlađenje" Alkar je "posjeo" Zeču preuzevši mu tako titulu najjačeg u regiji, a njegovog vlasnika Ivana Šakića supruga Lucija okitila je prelaznim peharom prvaka Hrvatske.

image
Saša Burić/Cropix

- Ja i moja obitelj smo četvrta generacija koja se bavi uzgojem bikova. Moj pradjed je prvi počeo sa uzgojem volova, bikova i goveda općenito. Kasnije nastavio djed, zatim otac i sada ja. Više kao hobi. Ljubav prema tim plemenitim životinjama pokazala su i moja djeca, što me posebno raduje. Znači imamo jedan kontinuitet. To vam pokazuje koliko nam je to u krvi.

Ljubav prema životinjama na prvom nam je mjestu. Toliko ulaganja u njihovu prehranu najboljom, najkvalitetnijom i definitivno najskupljom hranom i svakodnevnim timarenjem dolazimo do savršenog odnosa čovjeka i životinje. Da ne govorimo o veterinarskom tretmanu i brizi o njihovom zdravlju. Zato stvarati famu da smo zanemarili naše životinje koje tobože koristimo u krvavim i za život životinja opasnim duelima, bespredmetno je govoriti.

Još kada vam to životinja vrati u obliku koji to najviše želite kao što je mene moj Alkar danas usrećio postavši novi prvak Hrvatske u srednjoj kategoriji, onda vam srce poskoči i svaka riječ zastane u grlu-oduševljen je Ivan Šakić prezentacijom svog ljubimca.

Po sata u klinču

Trebalo je izdržati pola sata u klinču sa bikom za kojeg mnogi kaže, da se radi o jednoj od najopasnijih bikova u Hrvatskoj.

Malo sa strane, ali nužno upućen u sva zbivanja je i Josip Ribičić-Kuman iz Šestanovca. Uz Šakiće sigurno prvo ime seoskih svečanosti kojima dominiranju natjecanja bikova. Njegova staja uvijek je bila puna znamenitih imena bikova bodača. Uz bikove druženje mu je na prvom mjestu.

image

Josip Ribičić Kuman

Saša Burić/Cropix

- To je naš Hajduk. Netko voli ovo, netko ono, a eto nas ovih par tisuća ljudi, voli životinje. Možda to nije najljepši i najbolji sport, ali mi ga kao vlasnici bikova i organizatori držimo u skladu sa propisanim zakonima i što je najvažnije u cilju zaštite dobrobiti životinje. U ostalom više ćete naći krvi u boksačkom ringu nego u ovim borbama. Da ne govorim o ugođaju. Onako kao nekada o čemu su pričali naši stari. Pije se, jede, pjeva, bodri bikove…, ma za poželjeti-domeće Kuman. Inače veliki pobornik strogih pravila. To znači bez oštrenja rogova prije ulaska u arenu o čemu skrbe suci i stalno prisutni veterinarski timovi.

U pauzi između borbi, običaj nalaže da se osladite komadićem pečene janjetine. Ona je ove godine krešila na 45 eura po kilogramu, dok za kil‘ odojka treba izdvojiti deset eura manje.

image
Saša Burić/Cropix

- Bome i običaji se mijenjaju. Nestalo je kuna, pa se sada broji svaki cent. Nema više razbacivanja kao nekada. Njima su se kitili rogovi bikovima, a sada ni par centi bakšiša neće da vam ostave. Ljudi se valjda boje inflacije više nego rogova, pa ti sad izvuči zaključak - domeće jedan od nekolicine potpirivača plamenog ognja ne bi li uzavrelom žeravicom iz preplanulih janjaca izvukao i posljednju kapljicu masti.

Na šestanovačku koridu ne dolaze samo muška čeljad, kao što je to nekada bilo uvriježeno pravilo. Na ovu zabiokovsku prvi puta je došle i Diana Uzelac. Kaže, fetiva Ličanka sa gospićkom adresom.

I nije joj prvi put na bikijadi. Obilazila ih je gdje je god prispjela. Samo joj jedno žao.

image

Diana Uzelac

Saša Burić/Cropix

- Voljela bi da toga ima i u mom Gospiću. Ako treba dajem badava svoju livadu samo da mogu uživati u ovom derneku. Meni je to super i pozivam svoje Ličane da organiziramo nešto slično u Lici. Pogotovo zato, da se Dalmatinci i Hercegovci ne naljute, naša je regija znatno bogatija sa govedima - ne da se Diana predrasudama o tobožnjem padu stočarstva u regiji koja je bila i ostala sinonim govedarstva i stočarstva općenito.

image
Saša Burić/Cropix

Kada bi netko na koncu htio napraviti dnevni osvrt sa šestanovačke koride, onda bi to bilo nešto u liku Mladena Delića i njegove poznate uzrečice, "pa ljudi jel i to moguće".

Tako je mislio i Tomislav Jelić iz Lovreća. Prije mu nije bilo ni na kraj pameti da se toliko svijeta okuplja na ovakvim svečanostima. S vremenom postao je njihov ljubitelj pa posjećuje gotovo svaku koridu.

image

Tomislav Jelić

Saša Burić/Cropix

Po njemu, nema ništa loše u tome, dapače za njega je to čin druženja i zabave. Ukoliko i to izumre, i onako opustjela sela u našoj Dalmatinskoj zagori, trajno će ostati prazna i zaboravljena.

Ovako bar postoji neka šansa.

Prijatelji životinja: Lažu da je to tradicija

Što kažu prijatelji životinja?

- Aktualnim Zakonom o zaštiti životinja zabranjene su borbe životinja ‘‘osim tradicionalnih natjecanja bikova‘‘ zbog tobožnje tradicije takvih natjecanja na nekoliko mjesta u Hrvatskoj. Izuzetak od ostalih borbi životinja donesen je amandmanom neposredno prije usvajanja Zakona o zaštiti životinja 2006. godine, u želji da se Zakonom reguliraju tzv. bikijade u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori.

Bikijade su dio šireg okupljanja ljudi u navedenim regijama, a organiziraju se kao borbe bikova, pri čemu se iskorištava prirodni nagon životinja kako bi ih se navelo da nasrću jedna na drugu i bodu se. Tijekom odvijanja borbi bikova krše se odredbe Zakona o zaštiti životinja koje se odnose na zabranu huškanja životinje na druge životinje ili čovjeka i dresiranja na agresivnost te ostale načine zlostavljanja životinja (izazivanje straha, stresa, patnje, boli, ozljeda), kao i na organiziranje i sudjelovanje u klađenju.

Uz stres i strah koje životinje proživljavaju neposredno prije i tijekom borbi, vlasnici zbog sudjelovanja u borbama prevoze često životinje na velike udaljenosti, što dovodi i do kršenja podzakonskih akata vezanih uz prijevoz životinja bez ikakve kontrole. 

Borbe bikova intenzivnije su se počele organizirati kod nas tek sredinom 1990-tih - navode Prijatelji životinja, aludirajući na to da u borbama bikova nema nikakve tradicije.  

- Tradicija je kulturno nasljeđe koje se prenosi s generacije na generaciju. Borbe bikova jednako tako ne mogu biti ni kulturno nasljeđe jer takvo nasljeđe podrazumijeva ostavštinu prošlih generacija koja se brižno čuva u sadašnjosti kako bi bila ostavljena u nasljeđe za dobrobit budućim generacijama.

Etnolozi se slažu da bikijade nisu tradicija Dalmacije i Dalmatinske zagore jer nedostaju dokumenti koji bi to potvrđivali.

Želja da se mitologizira povijest i da se uvede novokomponirana tradicija na seoskim svečanostima opravdana je ako uključuje ravnopravne sudionike nekog običaja, koji voljno sudjeluju u njemu. Životinje ne bi trebale biti ispušni ventil ni sredstvo zarade pod izlikom provođenja tradicije određene interesne skupine - pišu, između ostalog, Prijatelji životinja.

U lipnju ove godine na bikijadi u Radošiću bik je napao čovjeka. Uznemirena i prepadnuta životinja se u jednom trenutku otela kontroli i napala muškarca i teško ga ozlijedila, bik ga je ubo u područje bedra i abdomena. Hitno je prevezen u KBC Split. 

SPLIT SD

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. studeni 2024 08:16