Kuća slijepe stanovnice Kokorića stradala je u poplavi, a kako je otišla voda, otišla su i obećanja... U pomoć im je uskočila Udruga slijepih

Nije zgodno Frani Pervanu: kiša opet pada, voda se diže prema kokorićkome mostu usred Vrgorske krajine, a zemlja je ionako još natopljena od nedavne poplave.

Najmlađi je od petero djece, 1995. godište. Četiri su sestre i on. Frane. Otac umro prije tri godine, majka Zlata (1957.) gotovo pa slijepa. Nije oduvijek, očni tlak oduzimao joj je dio po dio vidnoga polja i sunčevih zraka.

Frane, oči materine, brine se za nju, ali ima on još svoje čeljadi: nezaposlenu ženu i malešnog Lukasa, 15 mu je mjeseci, a ćaća ga je morao spašavati iz potopljene kuće. Kao i ostatak obitelji...

Kuća mu je stradala, bili smo i sami u njoj nekidan, iz kupaonice su baš bili otišli majstori koji dan prije povodnja, kuhinja nova novcata propala, zidovi, podovi, sto problema.

S druge strane, Ivan ...