Više od tisuću i pol Imoćana sudjelovalo je u nedjelju predvečer na šestom po redu Hodu za život. Brojne mlade obitelji s djecom, no i oni stariji, pa članovi imotske FRAME, gosti Imoćana, bezbroj transparenata, hrvatske trobojnice, bili su dekor velike povorke koja se kretala od ulaza u Modro jezero ulicama Imotskog do glavnog Trga Matice hrvatske.
U miru i dostojanstveno prolazili su sudionici povorke uz pljesak okupljenih građana. Posebno impresivan bio je veliki broj male djece koju su roditelji nosili ili s njima šetali u kolicima.
Poruke na transparentima, koje je ove godine osmislio organizator, bile su upućene našim zakonodavcima. „Prvi korak je zakon”, pisalo je na glavnom transparentu. Potom: „Znanost je potvrdila – život započinje začećem, zaštitimo ga pravednim zakonom”.
Upravo ove poruke bile su i moto nekoliko prigodnih istupanja na samom trgu. Uz pjesmu i aplauze, čule su se ispovijesti majki, ali i mladih djevojaka.
Posebno upečatljiv govor održala je mlada Ana Luetić, kći hrvatskog branitelja, pripadnika Treće imotske bojne. Često prekidana dugotrajnim aplauzima i riječima odobravanja, ta djevojka je rekla:
– U Republici Hrvatskoj još, nažalost, imamo zakon iz zločinačke komunističke Jugoslavije. Jer kakva ideologija, takav bijaše i zakon. U najmanju ruku rečeno, bezbožan. To je zakon koji dopušta ženi da ubije vlastito dijete u svojoj utrobi, te da njezina maternica, umjesto da bude mjesto života, koja donosi život, zapravo postaje mjesto smrti. To je, nažalost, jedna bolna istina današnjega vremena u kojem živimo.
Naši branitelji su s ovima kojima je povjerena vlast donijeli slobodu i raskinuli veze s Jugoslavijom i tadašnjim režimom. Međutim, dok god mi baštinimo zakon iz 1978. godine, te veze nisu raskinute. Pa, evo ja, koja sam ponosna na svoga ćaću, koji je 1991. puškom branio naše živote, ja sam danas njega naslijedila na ovaj način.
Ne bojim se sada istupiti, stati ovdje pred vas, pokazati svoje lice, svoj obraz i istaknuti da se i ja danas borim za život, pa je i pitanje pobačaja najvažnija tema o kojoj mi moramo razgovarati. Ne trebamo se čuditi ni ratovima i gledati i slušati kako Rus ubija Ukrajinca kada je naša majka spremna ubiti čedo svoje u utrobi. Meni osobno ništa od toga nije čudno. I evo, dok mi ovdje razgovaramo i hodamo, svake dvije sekunde u svijetu se dogodi jedan pobačaj.
To su milijarde nerođene djece, pa niti jedan rat u povijesti čovječanstva nije odnio toliko života kao pobačaji. Moramo toga biti svjesni i ja vam od srca zahvaljujem što ste danas ovdje došli i spremno obukli majice Hoda za život, jer to nije lako. Tko će proći s tom majicom kroz grad, vidjet će me onaj, vidjet će me ovaj... Pa neka te vidi, jer ima napasti na svakom koraku.
Kao što mi danas navijamo za naše nogometne reprezentativce da pobijede – mi tu pobjedu ne možemo donijeti, ali ih možemo motivirati da nam je oni donesu. Zato smo mi večeras ovdje u našem gradu navijači nerođene djece i mi navijamo za njihov život. I još nešto, ja imam živu svoju babu, najstariju u mojim Poljicima. Ona ima 96 godina, ima sedmero djece, devetnaestero unučadi, trideset i jedno praunuče i četiri puta je šukunbaba.
Ponosna sam na svoju babu, ponosna na svoju obitelj, Bogu hvala. I ovim potičem mlade obitelji, potičem i sebe da se ne bojimo otvorenosti životu, da se ne bojimo djece, da se ne bojimo suprotstaviti nekom novom mentalitetu ovoga svijeta, pa da kao kršćani trebamo podignuti svoj glas u ime istine – izreče mlada Ana Luetić uz gromoglasni pljesak cijeloga punog Trga Matice hrvatske.
Inače, imotski Hod za život prošao je dostojanstveno, mirno i nastavljen je pjesmom i prigodnim koncertom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....