Povodom osamdesete godišnjice pokolja 272 stanovnika Donjeg Doca, sela u Gornjim Poljicima koje administrativno pripada Gradu Omišu, brojni mještani i uzvanici okupili su se ispred crkve svetog Martina kako bi se poklonili sjenama žrtava iz Drugog svjetskog rata.
Kako uspomena na pretke ne bi bila prepuštena zaboravu, svake godine 26. ožujka organizira se Dan sjećanja, u sklopu kojeg se slavi misa zadušnica i polažu vijenci kod spomen križa ispred crkve. Nakon toliko vremena, kada više nema živih svjedoka, pravi dojam o veličini zločina dobiva se za vrijeme mise kada se čita popis žrtava.
Karmela, Juraj, Marko, Mara, Stipan, Mirko, Ljubica, Nevenka, Ćiro,... nizao se i ovog utorka naizgled beskrajan niz imena ljudi koji su mučenički ubijeni u ovom zamosorskom selu 1944. godine. Taj zločin su počinili pripadnici zloglasne nacističke 7. SS divizije princ Eugen.
Neopisivo jezivo
Misu zadušnicu nevinim žrtvama predvodio je vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, rođeni Dočanin, uz sasluženje domaćeg župnika Ivana Prelasa i drugih svećenika.
– Na današnji dan prije 80 godina u ovom našem mjestu bilo je neopisivo jezivo. Ovdje je izopačenost ljudskog srca progovorila strašnom paklenom mržnjom koja je u vatri i krvi nemilosrdno gutala našu braću i sestre.
Pitam se kako je ljudsko srce moglo takvo nešto smisliti i učiniti. Kada čovjek u svojoj slobodi dopusti da mu se srce izopači i da se ogriješi o brata čovjeka, onda izdaje samoga Boga. A to se ovdje upravo dogodilo. Ovdje se dogodila izdaja Boga – rekao je mons. Bogdan u propovijedi.
I sam rođen u Donjem Docu, mons. Bogdan bio je suzdržano emotivan.
– Samo je tih dana anđeo smrti, zatornik života, prošao od sjeverne strane Mosora do južnih padina Kamešnice. Strašni zločini i masovna ubojstva ljudi te uništenje imovine dogodili su se u Docu i u selima podno Kamešnice.
U nekoliko dana ubijene su 1534 osobe. To su učinili neprijatelji hrvatskog naroda. Ostaje velika tajna kako ljudsko biće može isplanirati i počiniti tako velik zločin – naglasio je mons. Bogdan.
Budući da živih svjedoka pokolja iz 1944. godine više nema, sugovornici su nam bili potomci žrtava, koji su o tragediji od prije osam desetljeća slušali tijekom svog odrastanja od preživjele rodbine.
– Otac mi je preživio pokolj jer je na vrijeme pobjegao u neku špilju u šumi. Baka i tetka nisu bili te sreće, žive su spaljene.
Nijemci su upućeni u Dolac s namjerom da pobiju sve mještane. Naše selo je prije rata imalo 1240 stanovnika, a u ratu je izgubilo 27 posto stanovništva. Pravog oporavka nije moglo biti nakon takve katastrofe. Nakon rata se nije živjelo nego životarilo – rekao nam je Ivan Tijardović.
Nikad nisam shvatio...
– Ne sjećam tih događaja, ali su mi roditelji pričali o tome. Did i baba su izgorjeli u kući, a očeva sestra dotrčala ispred kuće kako bi potražila preživjele. Nijemci su je pronašli i strijeljali ispred kuće.
Nezapamćena je to tragedija bila. Čak 103 djece ispod 14 godina je ubijeno. Punu 21 godinu nakon rata nije išao u vojsku nitko iz Doca. Čitava generacija je istrebljena – rekao nam je u razgovoru ispred crkve mještanin Ante Barišić.
– Nikad nisam u potpunosti shvatio zašto i kako je došlo do ovoga. Očito su ih na prevaru skupili u kuću. U pokolju je stradalo i pet mojih tetaka, did, baba i brat od dida Nikola, po kojem nosim ime. S njima je tada bio i moj otac Petar. On je jedini preživio.
Kad su zapalili kuću on je iskočio iz kuće. Njemački vojnik je u tom trenutku imao praznu pušku i dok je moj otac bježao ovaj je napunio pušku i uspio ga pogoditi. Srećom, samo ga je ranio. Imao je 14 godina i uspio je uteći i spasiti se – kazao je Nikola Tijardović.
Nakon mise zadušnice nastupio je sekularni dio komemoracije. Minutom šutnje odana je počast nevinim žrtvama, a policijska klapa "Sveti Mihovil" otpjevala je državnu himnu.
Zatim su učenici Osnovne škole "Gornja Poljica" iz Srijana Ana Lasić, Lorena Markić, Miro Stazić, Ivan Kačunić i Valentina Lasić čitali odlomke iz pjesme "Jama" Ivana Gorana Kovačića i "Hrvatska, ljubavi moja" Zlatka Tomičića. Potom je uslijedilo obraćanje političara.
Prvi je govor održao Stipe Milić, predsjednik Mjesnog odbora Donji Dolac. Naglasio je da 26. ožujka 1944. godine predstavlja najtužniji dan u povijesti mjesta.
Ali, rekao je, Donji Dolac je i prije znao za mučeništvo. Od turskih vremena sve do Domovinskog rata, u kojem su svoj obol dali i branitelji i iz Donjeg Doca.
– Krv mučenička je sjeme novih vjernika. Nadam se da će i krv nevinih stanovnika Doca biti sjeme novih stanovnika našeg sela – rekao je Milić.
– Svake godine s ovog mjesta smo dužni poslati poruke mira i kako ne smijemo dozvoliti ponavljanje krvave povijesti iz koje moramo naučiti da nepravda i mržnja nikada nisu donijeli ništa dobro. To je naš dug prema žrtvama koji nas obvezuje – rekao je omiški gradonačelnik Ivo Tomasović.
– Samo u četiri dana te 1944. godine pobijeno je više ljudi nego što ih danas živi na tom području. Je li trebao netko na sva zvona zvoniti što čovjek čovjeku može učiniti?
Jer na tlu Europe su i danas ratovi. Od monstruma koji su ovaj zločin počinili ionako nikakve poruke nema niti je može biti, ali zato Vaši mrtvi na nebu, siguran sam u to, mole za sve nas – rekao je župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban te zahvalio mještanima Donjeg Doca što svake godine na dostojanstven način obilježavaju stradanje svojih predaka.
Krik bespomoćnih
– Krik patnje bespomoćnih ljudi probio je i nebo i zemlju ovdje u Docu Donjem. Taj krik možemo osjećati još i danas kada dođemo ovdje.
Naučili smo neke lekcije iz povijesti. Ulažemo u našu vojsku koja nam je garancija kako se ovoj zločin više nikad neće ponoviti. To je ujedno i zasluga naših branitelja čija je žrtva u Domovinskom ratu osigurala našu slobodu i sigurnost – istaknuo je saborski zastupnik Luka Brčić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića.
– Hrvatski narod je puno propatio u drugom svjetskom ratu. Tome je dokaz i zločin koji se dogodio na današnji dan. Donji Dolac okuplja nas svake godine da obnovimo spomen na njihovu nevinu žrtvu.
Ubijeni su nevini ljudi na kućnom pragu. Naš težak put do slobode i neovisnosti nije prošla nijedna druga zemlja u Europi. Žrtve iz Donjeg Doca ugrađene su u taj povijesni cilj. Time gubitak nije manji, ali je ugrađen u sve ono što smo postigli u izgradnji naše domovine i njene obrane u Domovinskom ratu – rekla je Melita Mulić, izaslanica predsjednika Republike Zorana Milanovića.