Dva dana sam provela u Kokorićima dok je u selo još nadirala vodurina sa svih strana. Dočekali su nas ljudi pod adrenalinom. Raširene oči u njih, a još više u nas novinara. Mila majko, šta je ovo? Zarobljene kuće polako tonu u jezero na čijem dnu su već udavljene ljupke jagode dok grane šipaka i hrastića iznad vode hvataju zadnji kisik.
Mještani pred kamerama pričaju uz kratki dah, hvataju se za glavu. Onome su pod vodom ostali traktori i suho meso, onome kuhinja, onome dnevni boravak...
Vele znalci da će u očaj tek upasti kad se voda povuče. Ali tome je još krajem prošlog tjedna bilo daleko, jer kiša danima nije prestajala. Gradonačelnik je poput službenika call centra nekog teleoperatora, slušalice mobitela ne skida iz ušiju: "Riješit ćemo, može, za pet minuta te zovem, d...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....