Školske 1970./71. godine Gimnaziju Dinka Šimunovića u Sinju završilo je stotinu dvoje učenika u četiri razredna odjela. Bili su mladi, zdravi, djevojke su plijenile ljepotom, a muškarci snagom iz istesanog torza. Matura im je bila start u život i ostvarenje vlastitih snova.
Poslije 55 godina ponovno su sjeli u klupe u kojima su proveli četiri najljepše godine u životu. Ovaj put "učenici" su bili gospođe i gospoda u zrelim godinama, sijedih vlasi, a mnogi od njih sa zdravstvenim teškoćama kao posljedicu "godine proizvodnje".
Unatoč tomu, ponovno okupljanje i prisjećanje na minulih 55 godina kod svih je proizvelo zadovoljstvo kakvom se, vjerojatno, nisu nadali, što ih je motiviralo na međusobno čvrsto obećanje da se ponovno okupe.
Na obilježavanje 55. godišnjice mature odazvalo se 37 maturanata Gimnazije Dinka Šimunovića. Nažalost, njih 17 više nije među živima, pa je ovaj susret bio i prilika za sjećanje na preminule kolegice i kolege. Preostalih 48 maturanata bilo je spriječeno doći, uglavnom zbog zdravstvenih ili obiteljskih razloga. Zbog visoke životne dobi, slavlju, nažalost, nije nazočio ni jedan njihov profesor. Među živima ih je danas još samo dvoje, no bili su spriječeni odazvati se pozivu svojih nekadašnjih učenika.
Stoga je za ovu prigodu u holu gimnazijske zgrade ulogu nekadašnjih profesora i razrednika preuzeo prof. Tomislav Bilić, aktualni gimnazijski ravnatelj, koji je poslije prigodnih pozdravnih riječi obavio svečanu prozivku. Potom su slavljenici razgledali izložbu fotografija koja predstavlja povijesni vremeplov ove glasovite srednjoškolske ustanove, a nisu propustili obići i svoje nekadašnje razrede s prisjećanjem u kojoj je klupi netko od njih sjedio.
Nakon fotografiranja nastavili su druženje uz jelo, piće i ugodne razgovore, tijekom kojih su zaključili da je od njih 102 više od 80 posto nastavilo školovanje na fakultetima, najviše u Splitu i Zagrebu. Te su fakultete u pravilu uspješno završili i postali profesori, liječnici, inženjeri, ekonomisti, pravnici... Gotovo polovina njih s fakultetskom diplomom vratila se kući. U svom su rodnom gradu izgradili karijere, podigli obitelji i dočekali mirovinu.
Ostali su se rasuli diljem Hrvatske, ali i europskih zemalja. Danas su ponosne majke i očevi svoje djece i još ponosnije bake i djedovi unučadi. Poslije druženja koje je potrajalo do sitnih noćnih sati rastali su se s obećanjem za novi susret, ako ne ranije onda za 60. obljetnicu mature.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....