Posjetili smo Zadvarje, u kojemu su mještani ponovno dali glas mladome Ivanu Krželju: ‘U nas je tako, narod iđe na izbore. Prezadovoljni smo, misto je živnilo, svak ima za kave i pive...‘

Svako naše malo misto ima svoje stvari...

To smo davno naučili, a u legendarne stihove Tomislava Zuppe savršeno pristaje Zadvarje, općinica na vratima koja dijele – ili spajaju – primorje i Zagoru: od Dubaca i Vrulje na moru, do Cetine i Biokova na kraju. Odatle je Josip Pupačić, sa slimenskog visa, ispisao najljepše stihove moru. A more sluša pa se smije. I zagrli ga more oko vrata...

Duare, odnosno vrata, dala su ime mjestu, koje još pamti Hasanagu Arapovića, pa ima i kulu koju zovu turskom, iako je bila i mletačka, a kažu da je osmanski ratnik pao baš u boju pod Zadvarjem. Asanaginicu su prevodili i Goethe, i Scott, i Puškin.

Zadvarje ima i hidroelektranu, Kraljevac se zove, još iz stare Austrije, tada jedna od najvećih u Europi. Bez nje bi i danas, više od sto godina ...