Europska komisija uvjetovala je realizaciju Centra za gospodarenje otpadom kod Lećevice izradom i usvajanjem nove studije utjecaja na okoliš.
Vijest je to koja će s razlogom zabrinuti stanovnike Splitsko-dalmatinske županije, čija je regionalna vlast nositelj projekta, jer konačno zatvaranje nesređenih deponija, među kojima i splitskog Karepovca, izravno ovisi o izgradnji Centra. Ništa manje šokantna je i vijest da je nova studija već upućena u postupak usvajanja, a da javnost s tim nije upoznata iako na to ima zakonsko pravo.
Što se događa i otkud odjednom taj uvjet Komisije postavljen zajedno s Jaspersom, savjetodavnim tijelom Europske unije. Obrazloženje je jednostavno i nevjerojatno. Ali krenimo redom.
Županijska tvrtka “Regionalni centar čistog okoliša” (RCČO) traženu je studiju 30. studenoga predala Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Dokument je tijekom višemjesečnog rada izradila zagrebačka tvrtka “Hudec Plan”, a koštala je 26.560 eura.
– Postupak usvajanja trajat će oko godinu dana – kazao nam je Ivan Vukorepa, direktor RCČO-a.
Dodajmo da Zakonom o zaštiti okoliša nisu propisani obvezni rokovi samog postupka, osim u dijelu da sudjelovanje javnosti u postupku mora trajati najmanje 30 dana.
Direktor Vukorepa pozvao se upravo na tu činjenicu da će javnost pa i ekoudruge imati kasnije mogućnost upoznati se sa sadržajem nove studije, umjesto da nam je odgovorio na postavljeno pitanje zašto je ta ista javnost do sada bila uskraćena za svoje pravo.
Od Vukorepe doznajemo da su u Županiji i RCČO-u prije tri godine shvatili da će se suočiti s obvezom donošenja nove studije, u trenutku kad su raspisali javni natječaj za izbor izvođača radova i kad se pokazalo da najniža pristigla ponuda iznosi 400 milijuna kuna ili 53,12 milijuna eura.
Budući da je navedeni iznos premašio 50 milijuna eura, prema EU pravilima automatski je postao “Major” (veliki) projekt, a za takve vrijede druga pravila. U tvrtki RCČO s tim su pravilom upoznati 2018. godine kad su dobili potpisani ugovor od Europske komisije. U tom je ugovoru, naime, istaknut uvjet o iznosu iznad kojeg projekt postaje “Major”.
Što to znači u praksi? Pa ono najgore što se moglo dogoditi, da više ne vrijedi rješenje tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša i energetike iz 2017. godine da za namjeravani zahvat – izmjena projekta izgradnje Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici – nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš uz primjenu mjera i programa praćenja stanja okoliša utvrđenih Rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš iz 2006. godine, te dodatnih mjera. Dovoljan je bio elaborat zaštite okoliša jer se radilo o manjim izmjenama.
– Što se tiče izmjena u odnosu na već provedeni postupak procjene utjecaja na okoliš, zakonodavstvo u području procjene utjecaja na okoliš izmijenjeno je u nekoliko navrata od 2006. godine i danas je u potpunosti usklađeno s EU direktivama donesenim 2011. i 2014. godine koje se odnose na zaštitu okoliša – odgovorili su iz resornog ministarstva na naše pitanje koje su razlike između studije iz 2006. i nove koju tek treba donijeti.
Pojednostavljeno rečeno, razlike su nastale onog trenutka kad je Hrvatska 2013. godine postala članicom Europske unije. Hrvatska tada jest usklađivala svoje zakone s onima koji vrijede u EU-u, ali to nije učinila tvrtka RCČO sa svojom studijom iz 2006. godine.
Odgovorni za projekt morali su znati za obvezu usklađivanja, a ako nisu, to ih ne opravdava, upravo suprotno. Stječe se dojam da im je sve do 2020. na ruku išla činjenica da su se sva pitanja oko projekta rješavala na nacionalnoj razini, jer je prvi “prijavak” Europskoj komisiji razotkrio nedostatke.
A što se tiče 2017. godine i spomenutog elaborata, treba podsjetiti na sudski postupak, odnosno tužbene zahtjeve Općine Unešić, udruge “KEKS” (Krizni eko-kaštelanski stožer) i splitskog “Sunca”. Oni su protiv resornog ministarstva zbog rješenja da ne treba nova studija bili podnijeli tužbe, koje im je Upravni sud u Splitu odbio.
Sud je, naime, ocijenio prihvatljivim rješenje resorne administracije, po kojemu nije potrebno raditi novu studiju jer nije došlo do promjene tehnologije u projektu nego do smanjenja kapaciteta centra, što ne utječe na okoliš.
Spomenuti tužitelji sigurno će biti zadovoljni nastalim obratom, dok će sigurno biti i onih koji će se zapitati nije li možda “smanjenje kapaciteta” smanjilo i cijenu kako bi projekt izbjegao biti “Major”. No to je već neka druga tema.
Evo što smo o novoj studiji uspjeli doznati dok ne ugleda svjetlo dana.
– Prema Jaspersovim smjernicama, predviđena je izgradnja postrojenja koje je u potpunosti sukladno svim posljednjim direktivama Europske unije, te je u novoj studiji za okoliš kroz različite mjere stavljen dodatni naglasak na sigurnost zaštite okoliša, mjere zaštite od buke, zaštite voda i slično – kazao nam je Vukorepa.
Direktor podsjeća da je gradnja postrojenja predviđena u drugoj fazi projekta kod Lećevice na temelju novog idejnog rješenja i od Jaspersa odobrene tehnologije, koji su uklopljeni u novu studiju. Studija izvedivosti će pak definirati hodogram aktivnosti i ukupnu vrijednost projekta.
Kad smo kod vrijednosti projekta, jasno je da će biti veća u odnosu na raniju procjenu, kao što je jasno da će trebati tražiti dodatan novac.
I ovaj put se, prema Vukorepinim riječima, računa na EU financiranje, sada za proračunsko razdoblje od 2021. do 2027. godine. Resorna ministarstva već rade na tome.
Usporedno se nameće pitanje održivosti službenog roka završetka projekta do 2026. godine.
– Učinit ćemo sve što je u našoj moći da se taj rok ostvari – rezolutan je Vukorepa.
Pitanjima nikad kraja, a odgovor na sljedeće može biti presudan. Riječ je o statusu studije iz 2006. godine, u trenutku kad nova bude usvojena.
– Status rješenja iz 2006. godine će se rješavati u okviru postupka procjene utjecaja na okoliš – odgovorili su nam iz resornog ministarstva.
Neslužbeno, međutim, doznajemo da bi u istom rješenju o usvajanju nove studije trebalo biti napisano da se poništavaju rješenje (studija) iz 2006. i rješenje (elaborat) iz 2017. godine.
I eto nove brige za nositelje projekta u Lećevici. Poznato je da su na lokaciji Šilovića doci u Kladnjicama u tijeku završni radovi na odlagališnim plohama i parkiralištu za kamione.
Odvijaju se i radovi na servisnoj zgradi, upravnoj zgradi, reciklažnom dvorištu. Provode se na temelju ranije ishođenih građevinskih dozvola.
– To su radovi na servisnim objektima prve faze – naglasio je Vukorepa i dodao:
– Tehnološki dio projekta planiran je u drugoj fazi, a za drugu fazu usvaja se nova studija.
Vukorepi je, međutim, promaknulo da su faze sastavni dio istog projekta, što znači da će sudbina svega što je dosad izgrađeno na lokaciji u Zagori biti određena novom studijom. Moguće je da se ti objekti “uklope” i opstanu, ali nije nemoguće i da budu srušeni, što je skuplja i za službeni rok izgradnje Centra pogubnija varijanta.