- A što ne dimi dušo moja? I Mercedes se zadimi, kamoli neće autobus - odvratila je lojalna zaposlenica sinjskog kolodvora na naše pitanje o učestalim problemima sa sinjskim autobusima dok sam kupovao autobusnu kartu za Split. Time je brutalno sažela problem koji muči Sinj i njegovu okolicu.
Vremešni autobusi koji djecu iz cetinskog kraja prevoze u osnovne ili srednje škole često se pokvare, a ponekad iz njih počne sukljati dim, ili, u gorem slučaju vatra. Posljednji slučaj dogodio se prošlog petka ujutro oko 7.30 sati u mjestu Bajagić pored Sinja. Vozač autobusa u vlasništvu Prometa Sinj je u vožnji osjetio dim te je zaustavio autobus i izveo djecu na sigurno, a potom i ugasio požar. Naknadno se autobus nekontrolirano sam pokrenuo i zadnjim dijelom izašao izvan kolnika.
Ruski rulet
Kolega Toni Paštar je vožnju u tim autobusima usporedio s ruskim ruletom.
Nedovoljno hrabar okušati se u pravom ruskom ruletu odlučio sam s musavog splitskog kolodvora ukrcati se na autobus Prometa Makarska na čijoj šofer šajbi je diskretno pisalo Promet Sinj (ista tvrtka čiji je vlasnik poduzetnik Mate Jujnović o kome će još biti riječi dalje u tekstu). Kasnio je svega 15 minuta. Na tom putovanju društvo su nam pravili pet osoba raspoređenih po svim generacijskim grupama.
Iako se radilo o starijem primjerku autobusa, u odnosu na one iz našeg ne tako davnog srednjoškolskog razdoblja radilo se o luksuznoj zvjerki. Tko god se vozio starom “šezdesetkom” sjetit će se dvadesetak sasušenih žvaka na drvenim sjedalicama, cviljenja harmonike u spoju autobusa, naglom kočenju prilikom čega si, ako se nisi dobro držao za rukohvate, riskirao kratak let u prostoru i barem dvije frakture.
Kažem, radilo se o starijem primjerku autobusa, plastični dijelovi su požutjeli, tepisi su pohabani zbog zuba vremena, a nemar putnika ih je uprljao. Dodatna razlika u odnosu na srednjoškolsku vožnju je što kondukter koji se pojavio u autobusu kod Dicma kod mene nije izazvao paniku. Iskrcao sam se na sinjskom kolodvoru u potrazi za sugovornicima koje dotiče problem autobusnog prometa.
Javna tajna
- A gledajte, javna tajna je da su ti autobusi maknuti iz neke druge države da bi vozili kod nas. Tu je politika umiješana, ukinuli su stari autoprijevoz. Ali sve to na stranu, činjenica je da su karte za autobus sve skuplje, a da se u autobuse ne ulaže. Djeca se voze u njima, a u nekoj drugoj državi bi bili odavno za otpad. Da ne govorim da popodnevna smjena nema autobus, djeca se ne mogu vratiti kući zbog neorganiziranog prijevoza - govori nam majka troje djece čija djeca iz Bajagića odlaze u osnovnu školu u Han.
- Mi smo otupili na sve to više. Možemo valjda biti sretni što uopće ima kakvog takvog prijevoza jer je i cesta u očajno lošem stanju - kazuje naša sugovornica.
Naša iduća sugovornica je također majka troje djece čije najstarije dijete u srednju školu odlazi u Split.
- Dosta puta se dogodilo da se autobus pokvari dok prevozi moju djecu u školu. Veliki mi je problem što moje najstarije dijete ide u srednju školu u Split. Kad je u popodnevnoj smjeni ne može se prebaciti iz Sinja do Bajagića gdje živimo. Taj tjedan mora odseliti kod bake koja živi u Sinju.
- A dogodi se da se autobus pokvari i na brzoj cesti Solin - Klis. Znate kako je to neugodno. Nema nogostupa, nema rasvjete. Pričamo s djecom kako da se postave u tom slučaju, ako nešto zadimi da odmah jave šoferu da reagira. U strahu smo i mi roditelji i djeca.
– Svi se vole pohvaliti da nam je mjesto lijepo, svi se vole pohvaliti izvorom Cetine, ali o životnim uvjetima obitelji koje tu žive nitko ništa. Gdje je tu inspektorat da zabrani promet prastarom autobusu? Mene kad vozim svoje auto, ako mi ne gori lampica, jedna policija me zaustavi i pošalje na tehnički, a za autobus koji potencijalno ugrožava živote desecima djece nitko ništa - rekla je naša sugovornica.
Jujnović: Neću ništa reći
Nakon razgovora s roditeljima, pomiješanih osjećaja odlučili smo se za povratak u Split istim prijevoznikom. Zatomili smo strah da bi mogli čekati satima na brzoj cesti ili da ćemo se "nagutati" dima te se zaputili doma. Autobus kojim smo se vozili na povratku za Split bio je noviji od onog s kojim smo krenuli u Sinj. Jezik upozorenja u izvanrednim okolnostima na naljepnicama na staklima otkrivao je zemlju uvoza: Njemačka.
Vozilo je bilo ispunjeno polaznicima splitskim srednjih škola koji su također putovali prema Splitu. Neraspoloženi za razgovor o autobusima, nervozni zbog kraja školske godine, u zadnji čas su upijali gradivo iz otvorenih bilježnica. Strah od kvara autobusa pao je u drugi plan u odnosu na strah od pada predmeta ili, ne daj Bože, školske godine.
Naše iskustvo sa autobusom Prometa Sinj (odnosno Makarska) nije bilo problematično. Vozili smo se u gorim i boljim autobusima. Naravno, u obzir treba uzeti da se radilo o ruti Split-Sinj-Split kojom voze reprezentativniji primjerci iz voznog parka dotičnog prijevoznika. Oni problematičniji autobusi prometuju po selima.
Na kraju dolaze i razgovori s "višim instancama". Nažalost, odgovor novozelandsko-hrvatskog biznismena Mate Jujnovića, vlasnika Prometa Makarska (i Prometa Sinj), bio je više nego oskudan. Shvativši da priča s novinarom, odlučio je prekinuti razgovor koji nije ni počeo.
- Kad me niste do sad zvali, nemojte me ni sada! Neću Vam ništa reći - glasio je kratki i zakučasti komentar Mate Jujnovića.
Odgovor sinjskog gradonačelnika Mira Bulja bio je izdašniji. Bulj odgovornima za problematiku lošeg autobusnog prijevoza učenika iz svog kraja smatra vlasnika Prometa Makarska Matu Jujnovića, župana splitsko-dalmatinskog Blaženka Bobana i ministra prometa Olega Butkovića.
- Te nesreće s autobusima predstavljaju kontinuitet i to je ogroman problem za Sinj. Roditelji mole Gospu Sinjsku da im se djeca vrate živi kada putuju tim autobusima - započeo je Bulj.
– Ja opet postavljam pitanje zašto je županija dala koncesiju. Nadalje imamo inspektorat koji ne znam što radi! Grad financira prijevoz studentima preko druge prijevozničke kompanije koja je i bolja i jeftinija. Županija daje koncesiju za prijevoz srednjoškolaca i osnovnoškolaca.
Nije se zaustavio samo na odgovornosti Županije. Po Bulju, odgovorno je i ministarstvo na čijem je čelu Oleg Butković.
- Šira javnost još mora znati ovo! Ministar Butković je propisao da vozilo taksija može biti staro pet godina, a nije uveo isti propis za autobuse koji prevoze djecu. Što to znači? Da postoje privilegirane vrste putnika i one manje, i to baš djeca - uzrujano je prokomentirao sinjski gradonačelnik.
- Prije nekoliko dana sam se vozio u Zagreb i pred Karlovcem su me zvali da mi jave da je autobus koji je bio pun djece izgorio. Koliki je to strah i stres roditelja. Županija ima mogućnost promijeniti prijevoznika, nije mi jasno zašto to nije učinila. Nije mi jasno ni da inspektorat ne radi svoj posao jer sam im davnih dana slao dopise upozoravajući da firmi koja prevozi učenike svaki tjedan izgori po jedan autobus.
Da se razumijemo, ja nisam protiv privatnih poduzetnika, dapače. Ali neka rade u skladu s propisima. Ministarstvo treba definirati vremensko ograničenje za starost autobusa. Nonsens je da taksiji to imaju, a autobusi koji prevoze učenike nemaju - poručio je Miro Bulj.
Županija: Što to Bulj priča?
Iz Splitsko-dalmatinske županije na isti problem gledaju iz sasvim drugog ugla.
- Sa žaljenjem moram konstatirati kako Grad Sinj iznosi nepotpune informacije, iz neznanja ili iz samo sebi znanih razloga. Pitanje prijevoza učenika osnovnih škola je u nadležnosti Splitsko-dalmatinske županije koja je ugovorenim prijevozom učenika (sklopljenim na javnoj nabavi) osigurala prijevoz za učenike osnovne škole Ivana Mažuranića u Hanu.
Prvi put se incident dogodio na ugovorenom prijevozu učenika i Splitsko-dalmatinska županija (UO za prosvjetu) je od nadležnih službi Ministarstva i nadležne PU Splitsko-dalmatinske zatražila nadzor. Prijevoz učenika srednjih škola odvija se preko linijskog prijevoza. Kontrolu nad linijskim prijevozom i tehničkom ispravnošću vozila imaju Inspekcija cestovnog prometa i policija - stoji u odgovoru Tomislava Đonlića, županijskog pročelnika za prosvjetu.
