Ode dragi, odnese ga Rera, vrag odnija njega i konduktera.
Rero, Rero, popišan ti pute, što mi dragog otra u regrute.
Ja baraba radim u Solinu, ne bi moga da nemam mašinu.
Kiša pada i po Reri rosi, trči narod lumbrelu jon nosi
To je samo dio bogatog opusa pjesničkog umotvorstva o sinjskoj ferati Reri, odnosno onim deseteračkim napjevima pastira s Kičelja, inspiriranih pogledom na "gvozdenu stonogu" kako dimi uz Kukuzovac u obliku gustog crnog dima koji surljaše iz parnjače gore nego iz klačine.
Stoga ovaj početak priče o Reri u vremenu kada se tradicija lako zaboravlja, a lokalni govor sve tiše odzvanja među mlađim generacijama, Stipe Krce odlučio je učiniti suprotno – zapisati, sačuvati i oživjeti jedan gotovo mitski dio dalmatinske prošlosti. Njegova nova knjiga "Balada ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....