Slivno, pitoreskno selo na krajnjem istoku Imotske krajine, tik uz granicu sa susjednom Bosnom i Hercegovinom, nadaleko je poznato po privrženosti i odanosti svojih ljudi prema rodnoj grudi. Paradoks je i to što su upravo Slivanjci stoljećima odlazili izvan svoga sela kako bi zaradili za kruh i osigurali svojoj djeci bolji život, jer im rodna škrta gruda nije to mogla priuštiti. Ipak, svoje Slivno nikada nisu zaboravili. Svjedoči tome bezbroj primjera, pa tako nije rijetkost da za Sveto Trojstvo, koje predstavlja simbol slivanjske župe, samo na koji dan "potegnu" njegovi izdanci iz daleke Amerike ili Australije.
Toliko o ljubavi za Slivnom, gdje je krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća u tamošnjoj osnovnoj školi klupe grijalo 560 učenika, a danas ih ima samo deset. Kažu, g...