Usred ljutog kamena danas buja život, okreću se devize: u malom mjestu niknulo je 60-ak prvorazrednih kuća za odmor, turisti su očarani, a iznajmljivači zadovoljno trljaju ruke

Zagvozd, Dalmatinska zagora, Zabiokovlje. Ljuti kamen. Krš. No, danas i tu buja život. I tu se okreću turističke devize. Bude perspektive. Zagvožđanima do prvih plaža treba deset minuta vožnje, baš kao Splićanima s Pujanki, Brda, Mejaša ili Visoke. U čemu je onda razlika? Je li i mali Zagvozd sišao na veliko more?

Turist iz poljskog Gdanjska koji je odmarao u ovom mjestu, nije vjerovao kad ga je domaćin kroz tunel sv. Ilija odvezao do Baškog polja za ravnih dvanaest minuta. Zagvozd je faktički postao dijelom Makarske rivijere jer gosti svakodnevno komuniciraju na potezu Zagora - primorje, pa natrag. U mir božji.

Kad su početkom stoljeća prve mine zaparale utrobu Biokova, nitko nije mogao sanjati da će prvo tunel, a nešto kasnije i Dalmatina, stubokom promijeniti način živ...