‘Uvijek sam to sanjao - zapucaju mačkule, a ja na čelu alkarske povorke!‘: pričali smo s novim harambašom

Na čelu povorke 311. Sinjske alke, koja će se pod pokroviteljstvom predsjednika RH Zorana Milanovića održati 9. kolovoza, prvi put stupat će harambaša alkarskih momaka Pavle Križanac iz Sinja, 46-ogodišnji magistar managmenta zaposlen u Ministarstvu financija, odnosno Carinskoj upravi na dužnosti predstojnika Carinskog ureda Split.

Ovaj stasiti dinarac, u najboljim godinama, obiteljski je čovjek. Užu obitelj dijeli sa suprugom Frankom, diplomiranom ekonomistkinjom koja vodi sinjsku poslovnicu PBZ i dvije kćerke, Norom i Milom. Šira obitelj puno je brojnija. Pavle je treće od ukupno četvoro djece (3 sina i kćer) u majke Vanje i oca Mirka koji su im do sada podarili osmero unučadi, a u rujnu bi trebalo stići deveto.

Buzdovandžija i štitonoša

Križanac je za harambašu izabran na proljetos održanoj izbornoj skupštini Viteškog alkarskog društva pa će na toj časnoj dužnosti debitirati ovoga kolovoza, kao nasljednik Ive Vukasovića Parinog koji je bio harambaša punih 5 mandata, odnosno 20 godina. Neće, naravno biti debitant u alkarskoj povorci jer prekrasnu odoru alkarskog momka oblači već 16 godina. Priču s Pavlom Križancem počinjemo pitanjem od kada je član Viteškog alkarskog društva.

- Član sam od 2002. godine. Želja mi je bila postati alkarski momak i od tada, kada sam primljen u članstvo, došao sam na "listi čekanja". Kao alkarski momak debitirao sam 2009. godine. Od tada sam pripadnik momačke čete u kontinuitetu. Za jubilarnu 300. Sinjsku alku 2015. godine alkarski vojvoda Ante Vučić u dogovoru s harambašom Vukasovićem Parinim odredio me je za buzdovandžiju, a prije tri godine na prijedlog istog harambaše vojvoda Mario Šušnjara odredio je da budem štitonoša.

Što Vas je motiviralo da budete član Viteškog alkarskog društva i posebno da postanete alkarski momak?

- Apsolutni motiv broj jedan bila je činjenica da je i moj otac dugi niz godina bio alkarski momak. Nema djeteta iz Sinja koje ne sanja da jednom bude sudionik alkarske povorke. Neki, zapravo većina, to nikada ne dosanjaju. Meni se, eto, posrećilo. Ja sam još u dječjoj dobi odlazio u konjički klub, naučio sam jahati, redovito sam gledao alkarske probe, nekoliko godina čuvao sam konje pojedinim alkarima. Alka i alkarsko trkalište stalno su me privlačili. Zato sam se kandidirao za alkarskoga momka i članstvo u Viteškom alkarskom društvu.

Kažu da u obiteljima alkarskih momaka i još više alkara znade zaiskriti jer bi umjesto podređenosti alkarskim obvezama supruge rađe s djecom na more jer se pripreme i izvedba glavne fešte, Alke, odvija u vrijeme najveće ljetne žege?

-To poneka od naših supruga samo ponekad izusti, ali vjerujte da ni alkari ni alkarski momci ne bi mogli biti to što jesu da i njihove supruge, a jednako tako i majke, ne vole našu Alku i ne žive za trenutak kada će se na Pijaci pred Gospinom bazilikom i na vrhu staze alkarskog trkališta pojaviti alkarska povorka.

Uvjeren sam da one vole Alku makar koliko i mi sudionici povorke. Da nije tako možda bi stvarno zaiskrilo. Alka se u našem kraju "sadi" u osobu od malena, od najranijih dječjih dana, neovisno radi li se o muškarcu ili ženi. Zbog toga se mi sudionici alkarske povorke najčešće, gotovo u nepisanom pravilu, ženimo s djevojkama iz alkarskog kraja i onda smo sigurni da nam radi Alke neće prigovarati već da će se potruditi pomoći nam možda i više nego bi objektivno trebale.

Zakinuta obitelj

Istina je, međutim, da zbog naših alkarskih obveza često zna biti zakinuta obitelj, ali to je dio cijene obnašanja časne dužnosti koja nam je povjerena. U konkretnom slučaju ja takvih problema nemam. Još dok smo bili momak i cura moja supruga Franka, koja je također rođena Sinjanka, znala je koliko volim Alku i kazala mi je kako će me podržati kao alkarskog momka.

Poslije 16 godina momačkog staža na posljednjoj izbornoj skupštini Viteškog alkarskog društva kandidirali ste se za harambašu. Što Vam je tu bio motiv?

- Alkarski vojvoda koji je vrhovni zapovjednik alkarske povorke, alaj-čauš kao zapovjednik alkarske čete i harambaša kao zapovjednik momačke čete biraju se svakih četiri godine. Na prethodnim izborima i bivši harambaša mi je sugerirao da se kandidiram, ali ja sam njegov i ostale prijedloge odbio smatrajući da trebam još iskustva. Znao sam da bi se naš harambaša Ivo Vukasović Parin poslije pet mandata mogao spremati na odlazak i da će netko preuzeti njegovu dužnost.

Na početku ove godine prihvatio sam prijedlog jedne oveće skupine mojih prijatelja iz momačke čete kao i drugih članova naše udruge. U međusobnim razgovorima oni su smatrali da bih se ja trebao kandidirati jer smo zajednički ocijenili kako zadovoljavam sve uvjete i da je stiglo moje vrijeme. Zato sam se kandidirao. Tu moju odluku podržala je većina članova naše viteške udruge koji su sudjelovali na redovnoj izbornoj skupštini.

Bilo je zapaženo da ste vodili pozitivnu kampanju, bez da ste bilo koga ogovarali i omalovažavali što se i u izbornim bitkama u Viteškom alkarskom društvu znalo događati?

- Upravo tu činjenicu da o nikome, posebno o niti jednom potencijalnom protukandidatu, nisam rekao ni jednu ružnu riječ mnogi su pohvalili i to je, možda, kod dijela članova bila i glavna prevaga pri glasovanju.

Što danas, nakon što ste to postali, za Vas znači biti harambaša?

- Povjerenje većine u Viteškom alkarskom društvu da budem harambaša doživio sam najprije kao priznanje meni kao čovjeku. Osobno sam guštao od zadovoljstva. Znao sam, naravno, da to pred mene stavlja jednu novu obvezu i to u širem kontekstu, od načina funkcioniranja pri obavljanju te dužnosti do ophođenja s ljudima, ne samo alkarskim momcima. S ponosom ću obavljati sve poslove za koje je harambaša zadužen kako bi obnašanje ove časne dužnosti bilo na ponos meni i mojoj obitelji.

Promjene u četi

Kako ćete se osjećati 9. kolovoza kada kao harambaša od spomenika fra Pavlu Vučkoviću povedete alkarsku povorku prema Alkarskim dvorima gazeći na čelu, između dvaju prvara?

- Vjerujem da će mi biti kao i kada sam prvi put hodao u povorci kao alkarski momak. Imat ću, sigurno, pozitivnu tremu, poseno dok budemo prolazili pored bazilike i pozdravljali našu nebesku zaštitnicu Gospu Sinjsku, a možda i još više kada se iz Ulice Put Petrovca spustimo na stazu alkarskog trkališta i kada zapucaju mačkule. U tim trenucima svakog sudionika alkarske povorke prođu ježuri. Ja ću to sve skupa ove godine proživljavati još dublje, ali vjerujem da ću uspješno proći i taj test.

Svakom alkaru kopljaniku cilj je biti slavodobitnik. Što na izvedbi Alke želi alkarski momak?

- Vidjeli ste da je četa alkarskih momaka sastavljena od kršnih ljudi, dinarskih gorštaka, suncem opaljena lica, koji su na sebe obukli kićene odore, na rame stavili puške kremenjače, a oko pojasa zatakli kubure i jatagane. Dok stoje ili hodaju imaju uzdignuto čelo.

Što time poručuju? Pa to da se želimo pokazati, prikazati sebe kao izabrane predstavnike naroda svoga alkarskog kraja. Osobno mogu reći da od trenutka kada se obučem, postanem dio povorke i hodam, to je za mene najljepši osjećaj na svijetu.

Hoćete li mijenjati sastav momačke čete?

-Taj sastav se stalno mijenja, iz godine u godinu. U dogovoru s alkarskim vojvodom nastavit ćemo zanavljanje, ali bez bilo kakve drame ili zamjena velikog broja. Svake godine pa tako i ove za nekoliko starijih alkarskih momaka koji su u četi duže vrijeme najavljivat ćemo njihove oproštajne Alke. Zaključili smo kako smo im dužni osigurati da se dostojanstveno oproste od svoje aktivne uloge.

S druge strane puno je potencijalnih kandidata na čekanju. Na 311. Alki oprostit će se dvojica alkarskih momaka. Prema dogovoru s vojvodom Mariom Šušnjarom momačka četa počet će s probama tri dana ranije od do sada uobičajenog termina. Na trkalište ćemo izići 30. srpnja. Bit će i vježbenika između kojih ćemo odabrati nekoliko debitanata. Posebno što i ove godine trojica alkarskih momaka neće moći sudjelovati na Alci zbog neodgodivih profesionalnih obveza.

Savjeti Ive Vukasovića

Ima dio alkarskih momaka koji nemaju svoga alkara kao što su buzdovandžija, štitonoša, harambaša i još neki. Kako Vi gledate na to da pojedini alkar, uz suprugu i djecu, ima i momka?

- Ima li još neka viteška udruga u kojoj vitez ima svoga momka? Ja za nju ne znam. I po tome detalju Alka je jedinstvena u svijetu. U ova moderna vremena to se alkarima često predbacuje i ističe. Mi to prihvaćamo kao pošalicu jer Alka je jedna tradicionalna, da ne kažem konzervativna, ceremonija koju, evo, čuvamo više od tri stoljeća. Inače se između alkara i njegova alkarskog momka razvijaju prijateljstva koja se prenose i na obitelji, sve do kumstava.

Komu ste sve Vi bili alkarski momak?

- Bio sam alkarski momak samo alkaru Nenadu Mariću i to 5 godina, od 2010. do 2014. godine. Nismo u tom vremenu uspjeli doći do trofeja. Imali smo jedno pripetavanje za Čoju. Onda sam 2015. postao buzdovandžija, a buzdovandžije nemaju svoga alkara, jednako kao ni štitonoša koju dužnost sam obnašao posljednje tri godine.

Hoćete li na dužnosti harambaše koristiti iskustva prethodnika?

- Sa starim harambašom od izbora sam se susretao više puta. On je ostavio duboki trag. Kako sam ja dobio njegovu odoru, koja se značajno razlikuje od obične momačke, porazgovarat ću s Ivom Vukasovićem Parinim i zamoliti ga da mi prenese neka od svojih iskustava.

Prvi carinik u županiji

Koliko Vi mandata planirate?

- Želja mi je, kao i svih alkarskih dužnosnika, barem obraniti prvi mandat, a poslije ću, u dogovoru s alkarskim momcima i ako osjetim da bi mi atmosfera bila naklona, donositi odluke o novim kandidaturama.

Vratimo se na Vaš profesionalni teren. Unatrag tri godine ste postali, nazovimo to tako, prvi carinik Splitsko-dalmatinske županije. Što ste radili ranije?

- Poslije završene srednje ekonomske škole u Sinju upisao sam studij i na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu završio višu ekonomsku. Nastavio sam studij i danas sam magistar managmenta.

Prve tri godine u svijetu rada proveo sam u privatnom sektoru. Od 2009. godine zaposlen sam u Carinskoj upravi Ministarstva financija.

Do današnje dužnosti prošao sam sve stepenice, od graničnog carinika do voditelja smjene graničnog prijelaza, carinskog inspektora, zamjenika predstojnika na prijelazu Vinjani Donji, predstojnika na prijelazu Kamensko do sadašnje dužnosti.