Selo Kutac utisnuto je u zelene padine Vrgorskoga gorja koje ga skrivaju od autoceste i bučnih prometnica.
Ispod njega nepregledno je polje kroz koje vijugaju rijeka Matica i poneki biciklist. Vozeći se do odredišta, pregazili smo desetak već pregaženih zmija, a u Kutcu su nas dočekala nasmijana djeca, sretna što će dobiti priliku upoznati nas sa svojim selom.
- Ovdje žive dobri ljudi! - jasno su nam dali do znanja što je najvažnije za jedno mjesto.
O politici ne znaju mnogo, tek ono što ih se tiče:
- Obećali su nam napraviti igralište, ali sebi su napravili bućalište!
Postojeće je igralište ograđeno, no prepuno rupa, pa im svaka lopta bježi u provaliju jer se igralište nalazi na njezinu rubu. Dok se to ne sanira, zabavljaju se praćenjem buba i mravi, a starija djeca paze na...