Govori puno njih da Miljenko Smoje o kojemu svi sve znamo pa ne triba više ponavljat, nije triba dobit Nagradu grada Splita za životno djelo, dvadeset i pet godin poslin smrti, kad je nije dobija za života ili odma nakon šta je umra.
Argumente isto svi znamo, najvećemu novinarskome i kroničarskome poeti Splita i Dalmacije njegova se sredina odužila prid kraj života baš onako prasaški, slično ka Servantesu iz Maloga mista.
Stvorija je sliku Splita kakvi svi volimo vidit, a zadnje dane dočeka je prezren i bačen u kantun. Ima neke baš smojinske simbolike u tome, pari mi se da bi on sam stvorija takvi lik u nekoj svojoj epizodi: čovika koji je svome svitu sve da, a onda su ga, kad se situacija prominila škartali.
Okrutno, groteskno, maliciozno, s puno zavisti, onako kako samo M...