Potrebe su ogromne, upisne kvote skromne - i tako već godinama. Studij logopedije jedan je od najtraženijih u zemlji, a još uvijek se izvodi samo na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu (upisna kvota 50) i Sveučilištu u Rijeci (kvota 30).
Ali ne zadugo.
Kako je ranije za Slobodnu Dalmaciju potvrdio rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Dragan Ljutić, intenzivno se pregovora o mogućnosti da Split uskoro postane treći sveučilišni centar u državi na kojemu bi se izvodili studiji logopedije, ali i edukacijske rehabilitacije, za čijim stručnjacima vapi ovaj dio Hrvatske.
- Načelni razgovori pokrenuti su sa Sveučilištem u Zagrebu i rektorom prof. dr. Stjepanom Lakušićem, kao i zagrebačkim Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom (ERF). S obzirom na izrazito velike potrebe na ovom području, u interesu nam je što prije s Ministarstvom znanosti i obrazovanja pronaći način da na Sveučilištu u Splitu krenemo s ovim studijima.
Ne mogu prejudicirati datume, kao ni činjenicu da je prethodno potrebno proći određene procedure, ali uvjeren sam da najkasnije iduće 2024./2025. godine na splitskom sveučilištu možemo upisati prvu generaciju studenata logopedije i edukacijske rehabilitacije – kaže rektor Ljutić.
- U Splitu imamo jak Medicinski fakultet te zdravstvene studije koji mogu osigurati stručnjake, a dio profesora koji nedostaje mogli bismo dogovoriti u suradnji sa zagrebačkim ERF-om. Vjerujem da ne bi bio problem to provesti u djelo – dodatno pojašnjava rektor Ljutić.
Budući da su intenzivni razgovori u tijeku, zanimalo nas je postoje li ikakve šanse da se, ako se dogovor uspješno i brzo realizira, već od ove jeseni u Splitu pokrenu ova dva studija, primjerice, za početak prema "modelu" ekspoziture zagrebačkog ERF-a, kao što je nekoć počeo splitski Medicinski fakultet?
- Prerano je govoriti o toj mogućnosti iz ranije navedenih razloga. Ali, svjesni smo potreba i doista radimo sve da u Splitu što prije osnujemo te studije. Postoje zahtjevi i od Županije, znamo koliko je Split, ali i ovaj dio Hrvatske općenito, insuficijentan kada su u pitanju stručnjaci logopedi i edukacijski rehabilitatori – odgovara prvi čovjek splitskog sveučilišta.
Godinama je u Hrvatskoj "upaljen alarm" kada je u pitanju deficit ovih stručnjaka, osobito na području Dalmacije, gdje nema niti jedne visokoškolske ustanove za obrazovanje ovoga kadra. Doduše, djelomično se nedostatak kompenzira mladim diplomantima koji izlaze sa Sveučilišta u Mostaru, koje godišnje upisuje pedeset "brucoša" na taj smjer, velikim dijelom i kandidata iz svih krajeva Hrvatske. Proteklih godina pisalo se i o problemima s nostrifikacijom diploma, i uopće kompatibilnosti programa studija logopedije na privatnom sveučilištu "Hercegovina", odnosno Fakultetu društvenih znanosti "Dr. Milenko Brkić" iz Međugorja, s hrvatskim sveučilišnim studijskim programom logopedije.
To je dovelo do toga da danas diplomirani logopedi s tog sveučilišta u Hrvatskoj mogu i ne mogu pronaći (stalni) posao, nerijetko ovisno o odluci ravnatelja pojedinih ustanova.
Kako bilo, samo stanje kada je u pitanju deficit logopeda izgleda ovako: Hrvatska trenutno ima između 1200 i 1300 logopeda, na jednog tog stručnjaka u nas dolazi 7000 stanovnika (omjer kada govorimo o dostupnosti logopeda na uputnicu), dok bi maksimum trebao biti 5000 stanovnika. Primjerice, u razvijenim zemljama to je između 3000 i 4000 stanovnika na jednog logopeda.
- Stanje se nije bitnije promijenilo jer još uvijek jedino zagrebački ERF može isproducirati magistre logopedije. U Rijeci je tek prva generacija studenata logopedije završila prijediplomski studij, što znači da trebamo još najmanje godinu i pol do dvije da bismo dobili konkretne benefite s tog sveučilišta – kaže prof. dr. sc. Draženka Blaži, predsjednica Hrvatskog logopedskog društva (HLD) i redovita profesorica na Odsjeku za logopediju zagrebačkog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Što se tiče čekanja na logopedske usluge, kaže profesorica Blaži, prosjek u nas ovisi od regije do regije.
- Dalmacija je puno manje pokrivena logopedskim uslugama nego, primjerice, Zagreb. Stanje je teško u Dalmatinskoj zagori, otocima, Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Lici, gdje je ta pokrivenost još manja. Prosjek čekanja na prvi dijagnostički pregled logopeda je u nas minimalno šest mjeseci, a može potrajati i do dvije godine, a isti takav raspon imamo poslije i za čekanje na početak terapije. Jasno, zbog vremena čekanja već izađemo iz perioda rane intervencije, zbog čega puno toga dolazi u pitanje – upozorava profesorica Blaži.
U pomoć djelomično priskaču privatnici, ali i ondje su liste čekanja minimalno pola godine, dodaje predsjednica HLD-a.
- Logopedska struka i zvanje su deficitarni, a broj kompleksnih komunikacijskih, jezičnih, govornih i glasovnih poremećaja, poremećaja slušanja, gutanja i hranjenja u djece i mladih konstantno rastu i razvijaju se većom brzinom nego što naš obrazovni sustav može isproducirati potrebnih stručnjaka. Imamo sve veći broj djece s neurorizikom, veći su zahtjevi društva i sve nas to mora potaknuti da rješenju ovog problema pristupimo žurno i ozbiljno – poziva profesorica Blaži.
Dodali bismo, uz nadu da će napokon i jug Hrvatske odgovoriti potrebama adekvatnim sveučilišnim programima.