Nekidan smo pisali o tome kako ravnatelj Osnovne škole Pujanki, Sinjanin i bivši kandidat za šefa tamošnjeg SDP-a, Mate Glavinović odlazi u mirovinu, a da će ga naslijediti njegov sin Branimir kojega je nekoliko godina ranije zaposlio u školi, jedini kandidat za tu poziciju. Član Školskog odbora i sindikalist je zgrožen, ali po svemu sudeći rezultat će biti ‘izija vuk magare‘.
"Monarhiju" u splitskoj osnovnoj školi na Facebooku je komentirala bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak. Njezin komentar prenosimo u cijelosti.
"Od tehnološkog viška do ravnatelja škole u nekoliko godina? Je li to uspješna hrvatska priča ili sumnjiva putanja s obzirom na to da je dosadašnji ravnatelj otac kandidata za ravnatelja?
Na ovo me pitanje upozorio jedan FB pratitelj i zamolio da komentiram. Nije to lako komentirati samo na temelju javno dostupnih informacija. Međutim, evo nekoliko komentara o pojedinačnom slučaju, ali i o općem problemu.
U pojedinačnom slučaju, prosvjetna inspekcija bi trebala ispitati prvo postupak zapošljavanja sina u školi u kojoj je otac bio ravnatelj. Jesu li i drugi kandidati za radno mjesto bili u ravnopravnoj poziciji, gdje je objavljen natječaj, tko je donosio i potpisivao odluke (nije valjda otac?) i sl.
To isto bi se trebalo napraviti i vezano uz kandidaturu sina na ravnateljsko mjesto. Također bi program rada kandidata za ravnatelja (sina) trebao biti dostupan svima kako bi se moglo o njemu raspraviti i ocijeniti ga. Ovakva provjera koristila bi i dvojcu otac-sin i onima koji odlučuju da se skine sumnja ako je sve bilo u redu, ali i ako nije da se na vrijeme reagira. Sve ovo je važno jer, prema javno dostupnim informacijama, ovo nije bilo jedino zapošljavanje bliskih rođaka u toj školi.
Evo sada i nekoliko općih komentara. Ljuti me kada ljudi kažu da je zapošljavanja po vezi u školama kod nas normalno i da se tu ništa ne može. Ne može se zato što velika većina o tome šuti i time prihvaća pod normalno. Pa i sugovornici (npr. sindikalni povjerenik) u ovim objavama govore o tim pojavama kao "normalnima" umjesto da prijave nadležnim tijelima (ovdje Prosvjetnoj inspekciji) po službenoj dužnosti sindikalnog povjerenika, člana školskog odbora, zaposlenika škole.
Nadalje, u ovom i sličnim slučajevima "nasljeđivanja" rukovodeće pozicije u javnim i državnim službama i poduzećima, ako i nije prekršena zakonska norma, sigurno je da ovo nije niti moralno niti etično. Kada bi se i analizirali detaljnije ovakvi slučajevi gotovo sigurno bi se našla, ako ništa drugo, neopravdana "pozitivna diskriminacija" rođaka. Zato je o ovakvim slučajevima važno javno i argumentirao govoriti.
Što je ovaj sin, kandidat za ravnatelja trebao napraviti? Ako je već imao ambiciju biti ravnatelj, mogao se na ravnateljsko mjesto prijaviti u nekoj drugoj školi ili ako je baš želio ostati u ovoj, propustiti jedan mandat pa se javiti za nekoliko godina dok se još malo dokaže kao učitelj izvan očevog okrilja."
