Pročelnik katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta u Splitu, prof. dr. sc. Ivica Grković ovih je dana ukazao na probleme koje po njegovom uvjerenju stvaraju vojni helikopteri prilikom slijetanja i uzlijetanja s bolničkog helidroma na Firulama. Iritiran činjenicom da vojni helikopteri vrtloženjem svojih elisa izbacuju smeće iz kontejnera koji se nalaze na samo par metara ispod helidroma, profesor ukazuje na stvaran životni problem, iako je u pristupu "promašio i šefa i stanicu". Naime, za leteće smeće, Grković krivi "kaubojske" procedure po kojima lete vojni piloti. Trebali bi se, kaže, ugledati na naše "leteće policajce", koji prilaze točki slijetanja na visini od 30 metara, pa se iz lebdenja spuste bez ikakvih problema, a smeće ostaje u otvorenim kontejnerima ma koliko nakrcani bili.
Na konkretne prigovore, u ime MORH-a, je odgovorio pukovnik Stjepan Stepić. Ne ulazeći u aerodinamiku i mehaniku leta, kratko je poručio da su prigovori splitskog liječnika nestručni, a procedure ispravne. Tako je MORH i ovaj put osvojio zlatnu vrčinu za komunikaciju. Čitateljima je ostalo na volju hoće li vjerovati pukovniku ili profesoru, pilotu ili anatomu.
Grković i Stepić su se najprije mogli složiti oko toga da smeće koje izlijeće iz kontejnera predstavlja opasnost i za posadu helikoptera. Tada bi bili bliže rješenju problema. Plastična vreća koja blokira usisnik motora ili karton koji pogodi pravo mjesto na rotoru mogu postati ozbiljan problem. Prije desetak dana helikopter nije mogao sletjeti jer je dvoje mladih odlučilo leći na dekicu po sred helidroma. Problem nije njihova romantika, neko dekica koju su, onako iznenađeni, za sobom ostavili. No vratimo se na "zdravu logiku" kojom se profesor anatomije vodi u kritici profesionalnih pilota.
Uspoređivati policijski helikopter EC-135 s vojnim transportnim helikopterom Mi-171 SH je kao kad uspoređujete vrapca i kondora. Dok lebdi, policijski helikopter istiskuje vrtlog zraka od 2,6 tona, a vojni helikopter točno pet puta više - 13 tona. Nesrazmjer je očit. Takvo ispuhivanje je najjače dok helikopter lebdi. Upravo zato vojni piloti koriste proceduru pri kojoj za vrijeme prilaza nastoje na visinu od 100 metara doći pri brzini od 100 km/h. Od te točke nastavljaju "u vjetar" prema helidromu. U idealnoj varijanti, vojni će helikopter zalebdjeti tek na visini od 5 metara. Najčešće je to ipak do 10 metara. U progresivnom kretanju helikoptera, elisa će u takvom prilazu "sjesti" na "zračni jastuk" koji se pod njom stvara, a kad se konačno zaustavi i zalebdi, helikopter nema drugu opciju nego potisnuti količinu zraka jednaku njegovoj težini (13 tona).
Pritom se vrtložna strujanja, zbog kutne brzine, najviše stvaraju na krajevima helikopterske elise. Ona policijskog helikoptera ima raspon od 6 metara i pokriva 50 metara četvornih, a ona vojnog helikoptera ima raspon od 30 metara i površinu od 353 četvorna metra. Veća elisa na svome rubu ima i veću kutnu brzinu, Značajno veću u ovom slučaju.
Na stranu što dugi boravak u lebdenju opterećuje motor, zbog čega je i nešto podložniji kvarovima, kad bi se Mi-171 SH spustio iz lebdenja s visine od 30-40 metara, kako profesor Grković predlaže, ne bi samo letjelo smeće, nego i kontejner. No, policijski helikopter s pet puta manjim potiskom zraka i sa značajno slabijim vrtloženjima na rubu svoje razmjerno kratke elise zapravo predstavlja običan lahor u usporedbi s kolegama iz MORH-a. U odlasku se ponavlja ista stvar, vojni Mi-171 SH nastoji što prije iz lebdenja prijeći u progresivno kretanje i tako smanjiti ispuhivanje mase zraka teške 13 tona. Pritom se, u odlasku prema zapadu, nastoje zadržati iznad ceste, ali im putanju uvijek diktira smjer vjetra kao i svim letjelicama otkako se čovjek vinuo među ptice.
Umjesto rasprava o procedurama, koje uvijek ovise o pravcu vjetra i tipu zrakoplova, svima bi, pa i optuženim "kaubojima" iz MORH-a jednostavnije bilo kad bi se kontejneri zatvorili, kad bi se ukopali kako moderni standardi nalažu ili kad bi se naprosto izmjestili. I važna informacija za kraj, ekipa iz 395. eskadrile transportnih helikoptera nisu kauboji. Oni su "Tovari" i s njegovim se logotipom ponose svakodnevno spašavajući živote.