Prvo čovik ostane bez teksta, a onda... Ne znam, poludi, beštima, pošalje sve kvragu.
Upravo tako se i vaš novinar osjećao gledajući današnju fejs objavu gradske tvrtke "Čistoća", s fotografijama odbačenih fotelja i kauča kraj kanti za komunalni otpad na splitskim Pujankama.
Divljašto k‘o divljaštvo, u Splitu smo na to navikli, ali ovaj je put to potenciramo činjenicom da su kauči na kojima su se te antisplitske guzice odmarale bačena samo 6 metara zračne udaljenosti od reciklažnog dvorišta iste te "Čistoće", u kojem je i mjesto za bacanje krupnog otpada. Ma još luđe, na fotografiji odbačenih kauča vidi se zelena ograda, i iza nje kontejneri za krupni otpad "Čistoće".
Stvarno, što više napraviti? Ljudi u reciklažna dvorišta mogu baciti sav svoj otpad, svakog dana od 7 ujutro do 18 sati, pa i subotom, tamo rade krasni ljudi koji će vam dat ruke, prebacit s vama sve u kontejner, ako vas bole leđa, ma oni će odraditi sav posao za vas. I sve možete doteglit u svom autu, pa to tamo istrest. I još će vam ljudi iz "Čistoće", jer su kulturni, reći hvala. Ali, jok. Ne može to tako.
Treba li stvarno uvesti prijemni ispit za primanje ljudi u grad? Da svatko dobije dozvolu da postane građaninom Splita? Treba li cijeli grad pokriti kamerama pa ovakve likove s primitivnim porivima kazniti tako da narednih 7 godina ne budu u mogućnosti kupiti novi kauč?
Kaže mi kolegica da je to stvar navike, a ja mislim da neke navike ljudima očito treba usaditi u glavu. Pa ako neće objašnjenjima, na lipo, onda treba kaznama. Uostalom, neka o tome razmišlja gradska uprava, za to su valjda i plaćeni. Valjda.
I onda se sjetim onih vremena, u kojima su Splićani voljeli svoj grad. Pa su tako svako malo izglasavali samodoprinose u kojima bi iz svojih plaća izdvajali tadašnje dinare kako bi se u gradu napravile nove škole, igrališta, vrtići, parkovi, dakle sve što je moguće za javne namjene, jer tada nisu svi gledali samo svoju guzicu i svoj kauč.
I svaki je put priređena i kamapanja, a jedna je imala baš vrhunski slogan koji, eto, pamtim i nakon više od 40 godina. Dakle, glasio je: Volim te Splite više od dva posto!
Jerbo je planirano da svaki zaposleni Splićanin izdvoji dva posto svoje plaće za svoj voljeni grad. S ovakvima s ove objave "Čistoće" parola može biti samo jedna: Ne šljivim te, Splite, ni dva posto! Pa ko vas onda tira da živite u njemu?