Nije se sezona dobrano ni "zalaufala", a tekstovi o turizmu u našem gradu koji nije onakvim kakvog želimo – svakodnevno pune medijski prostor. To je bio razlog za cjelovit razgovor s doc. dr. sc. Dašom Dragnić, jer još uvijek pamtimo njen intervju iz 2020., znakovitog naslova "Zbog straha od sadašnjosti, izgubili smo pogled u budućnost".
Tada je govorila o društveno odgovornom djelovanju, između ostalog i o uravnoteženom i svrsishodnom gospodarstvu te prioritetu razvoja, a ne rasta. No, to nije jedini razlog zašto smo baš nju izabrali za sugovornicu. Naime, ona je jedna od autorica "Strateškog marketinškog plana destinacije Split 2017.-2022.", koji je za Turističku zajednicu grada Splita izradio Ekonomski fakultet.
- Ovih dana je bilo 6 godina od kada smo, mogu reći baš s ponosom, predali taj programski dokument. Ono što treba naglasiti je da je, iako ugovoren kao marketinški plan, izrađen puno šire i obuhvatnije, jer je nedostajao strateški okvir razvoja grada.
Također je važno napomenuti i da smo uz korištenje raspoloživih podataka iz brojnih relevantnih izvora, provele i anketna ispitivanja turista i lokalnog stanovništva, te uključile fokus grupe lokalnih dionika.
Tako je, uz sveobuhvatnu analizu, dokument ponudio strateške smjernice - poželjnu ulogu turizma u razvoju grada i značajke daljnjeg razvoja turizma, cjenovno pozicioniranje destinacije, ciljane vrste turizma i gostiju te vremensku disperziju istih, plan prioriteta razvoja vrsta turizma i obilježja destinacije, pretpostavke i plan aktivnosti za taj razvoj. Definirana je i željena slika Splita kao turističke destinacije "Stabilnim, diversificiranim i održivim razvojem svih aspekata življenja, Split je prepoznat kao poželjan domaćin svojim građanima i gostima, 365 dana u godini." – veli nam.
Daleko od raja
Ako je suditi po sadašnjem stanju, daleko smo mi od te željene slike…
- Na žalost, da. No, radi jasnije slike, vratit ću se malo unatrag. Splitu se turizam desio prije nešto više od 10 godina - odjednom smo se "ničim izazvani" pojavili na turističkim kartama kao destinacija, a ne samo kao tranzitni centar.
S obzirom na gotovo nepostojeći hotelski smještaj, Split je goste koji su dolazili uspio prihvatiti i zadržati prvenstveno zahvaljujući privatnom smještaju i ugostiteljima koji su reagirali brzo, na početku improvizacijom, a kasnije i ozbiljnijim ulaganjima i standardizacijom. U tom trenutku, to je bio spas za Split i Splićane, jer je mnogima omogućio dodatni ili zamijenio dotadašnji izvor prihoda, u situaciji kada je financijsko-gospodarska kriza u Hrvatskoj rezultirala značajnim padom BDP i zaposlenosti. No, učinio nam je "medvjeđu uslugu" – da, zahvaljujući turizmu manje smo osjetili posljedice krize, no s druge strane to je prekrilo probleme i izostalo je djelovanje za njihovo rješavanje, kako na razini javne uprave tako na razini pojedinca. A zapravo bi se slično moglo reći i za ulogu turizma u gospodarskoj slici Hrvatske – veli Dragnić.
Pa nam potom pojašnjava kako umjesto da kriza bude šansa za poduzetni razvoj diversificiranih poslova, proizvoda i usluga, vještina i izvrsnosti, sve se okrenulo turizmu, bez strateškog promišljanja i upravljanja.
- Da me ne bi tko krivo shvatio, ne da nisam protiv razvoja turizma, već dapače. Ali za turizam koji teži cjelogodišnjoj aktivnosti, koji potiče razvoj direktno povezanih i brojnih komplementarnih djelatnosti (kulture, sporta, zdravstva, obrazovanja i znanosti…), koji je odgovoran prema baštini, svim resursima i lokalnom stanovništvu, koji kao jedna od značajnijih gospodarskih aktivnosti, uz druge od turizma neovisne djelatnosti, doprinosi razvoju grada. I ne mislim da, čak i u tim stihijskim uvjetima, turizam nije donio dobrih stvari ovom gradu – oživjele su fasade, kalete, trgovi, razna događanja, ugostiteljska ponuda, a treba priznati i da se taman prije pandemije sezona produžila, a pred i posezona ojačale. Ali takav stihijski i predominantni turizam doveo je do puno problema – veli i navodi neke od njih.
Tako je centar grada gotovo u potpunosti prešao u funkciju turizma i izgubio je životnu vrijednost za građane Splita, ali i za turiste koji su obilježje "lokalna atmosfera i duh" ocijenili jako bitnim. Cijene nekretnina i najmova su otišle u nebo, što predstavlja problem stanovanja u gradu, ali i opstanku i razvoju nekih drugih, manje isplativih područja djelovanja.
Nekontrolirani rast
- Turizam se, daljnjim rastom privatnog smještaja "uselio" i u stambene četvrti i zgrade, što dovodi u pitanje osnovnu funkciju istih. A potreban, i moglo bi se reći zakašnjeli razvoj hotelskog smještaja, sada već, kao i privatni smještaj, dobiva obilježja nekontroliranog rasta, što sve skupa podsjeća na "kivi sindrom" – kaže nam ekonomistica.
Sve nas ova priča podsjeća, a stariji među vama će se sjetiti, kada je kivi postao popularan na tržištu, pa su mnogi prešli na njegov uzgoj, čak su neki i lozu počupali zbog toga… Ali, onda je ponuda daleko prešla potražnju i sve je otišlo u vitar. No, zanimalo nas je gdje je došlo do ovako drastičen promjene u profilu splitskih gostiju?
- Do pandemije smo uz ostale goste imali Ultru i mlade koji su dolazili protulumariti tih par dana, i tada se znalo čuti da je to "Sodoma i Gomora". Na žalost, zadnjih par godina, imali smo priliku shvatiti da su gosti i događanja oko Ultre "mila majka" prema ovima koji nas sad opsjedaju. Kaže mi jedan prijatelj da je znao da nešto nije u redu kada su mu počeli dolaziti gosti koji nisu pitali za preporuku gdje jesti i što vidjeti – veli nam.
- Zbog straha od gubitka najznačajnijeg izvora prihoda u pandemiji krivu smo poruku poslali u svijet. Umjesto "sigurna destinacija za odmor od svega" poručeno je "ovdje možete biti slobodni, raditi što vas je volja".
Sjećam se, jedna od glavnih "bitaka" je bila hoće li se i kada otvoriti noćni klubovi i do kada će raditi. I dobili smo što smo prizvali, skroz suprotno od prethodno utvrđenih željenih prioritetnih vrsta turizma. Na žalost, nastavili smo tako, nismo ništa poduzeli da se to promijeni, dapače, pogledajte izmijenjenu strukturu prostora u centru grada – pubovi, barovi, dućani s alkoholom zadnje su dvije godine niknuli k‘o gljive poslije kiše.
Kad tome pribrojimo "Pub crawl" po gradu, i "Yacht week" i "Sail week" u našem akvatoriju - čista sreća za eventualne drugačije goste, lokalno stanovništvo, Hitnu službu i Čistoću… I tako nam je turizam od "slamke spasa", kao posljedica neplaniranja i lošeg upravljanja, postao "despotski vladar – pomalo se i ljuti naša sugovornica.
Što napraviti?
Stavimo kritike na stranu, što mi uistinu u ovom trenutku možemo napraviti da popravimo stanje? Može li se i kako?
- Propisivanjem reda. Određivanjem radnog vremena dućana i/ili prodaje alkohola u njima. Ali to se ne radi u lipnju, kada je većina rezervacija napravljena i gosti već došli.
Nije poanta u sankcioniranju i zaradi od kazni, kamo sreće da se ne ispiše i ne naplati niti jedna, zato što nema potrebe za tim. Ovo sada je gašenje požara nakon što smo pustili da se opasno proširi. U turizmu se sve ponude i uvjeti definiraju unaprijed, krajem tekuće za narednu godinu. Ad hoc odluke i promjene se donose ako je riječ o neočekivanoj situaciji, a nažalost to ova naša nije već tri godine – kaže Daša Dragnić.
Svrha pravovremenih odluka o kulturi i uvjetima destinacije, koje TZ i Grad trebaju učiniti vidljivima je da što više gostiju to vidi pri izboru destinacije, prije rezervacija, kako bi se djelovalo preventivno – s jedne strane da glavnina onih koji traže destinaciju za opijanje, ne izaberu Split, a s druge, da to bude dodatni poticaj za dolazak onih drugih gostiju kakve destinacija poput Splita zaslužuje. Dobrobit turizma definitivno nije puko brojanje dolazaka i noćenja.
