Dalić je bijesan što je Petković sam izveo penal koji je izborio. Što o najpoznatijem nepisanom pravilu kaže znanost?

Hrvatska je sinoć doživjela težak poraz od Španjolske na otvaranju Eura (0:3), a osim loše predstave Dalićevih izabranika, jedna od glavnih tema je i kazneni udarac koji je Bruno Petković izborio pa promašio u 80. minuti.

Doduše, nakon što mu ga je Unai Simon obranio, Perišić je vratio loptu Petkoviću koji je zabio gol, ali ga je VAR poništio jer je hajdukovac prerano utrčao u šesnaesterac, a izravno je utjecao na pogodak.

Iako je teško vidjeti kako bi taj pogodak nešto promijenio u smislu konačnog ishoda, u kontekstu gol razlike bi bio itekako važan. Mnogi su sinoć ukazivali na nepisano nogometno pravilo koje kaže da penal nikada ne izvodi igrač na kojemu je napravljen prekršaj za najstrožu kaznu, a isto je ponovio i sam izbornik na jutrošnjoj presici.

- To je isto situacija koju moramo riješiti. Zna se tko puca penal. Pravilo je da taj igrač na kojem se napravi ne izvodi penal. Ako mi nismo stigli tu reagirati, onda postoji tu hijerarhija u reprezentaciji, da se sluša taj igrač. To ćemo mi riješiti. Tim više što ga je promašio u Ligi nacija s istim vratarom. Nema ovdje u reprezentaciji mjesta egu. Ili je Perišić je trebao pucati ili Majer..., ali ne onaj igrač na kojem je napravljen kazneni udarac – rekao je Dalić.

Dalić jutro nakon debakla pred novinarima: ‘Petković nije trebao pucati penal. Postoji hijerarhija, ja ću to riješiti‘

To nepisano pravilo izmišljeno je više iz nekakvih praznovjernih razloga, dok postoje i oni koji tvrde da je igrač koji pretrpi prekršaj za najstrožu kaznu pod povećanim naletom adrenalina, zbog čega nije dovoljno smiren da bi se nametnuo kao najbolji izbor za izvođenje udarca s bijele točke.

Ante Čizmić/Cropix

O toj općeprihvaćenoj tvrdnji nije napravljeno mnogo znanstvenih istraživanja, ali izdvaja se ono koje su 2006. objavili Oliver Kuss, Alexander Kluttig i Oliver Stoll sa Sveučilišta Halle-Wittenberg. Kuss i Kluttig dolaze iz područja medicinske epidemiologije, biostatistike i informatike, dok se Stoll specijalizirao u sportskoj znanosti.

Trojac je analizirao sve kaznene udarce iz njemačke Bundeslige od 1993. do 2005. godine, s tim da su bili isključeni oni koji su dosuđeni nakon igranja rukom. Dakle, u obzir je uzeto 835 penala koji su dosuđeni nakon prekršaja igrača u svom šesnaestercu nad protivnikom.

Rezultati istraživanja

Tih 835 kaznenih udaraca izvelo je 229 različitih igrača iz 30 klubova, 621 je uspješno izveden (74,4 posto), a njih 102 (12,2 posto) izveli su igrači nad kojima je prekršaj napravljen.

Od tih 102 penala, njih 74 su pretvoreni u pogodak, što je uspješnost od 72,6 posto. U preostalih 547 slučajeva izvođač je bio igrač na kojem nije napravljen prekršaj, a uspješnost iznosi 74,6 posto. Kuss, Kluttig i Stoll navode da je ta razlika zanemariva, jer je u domeni statističke pogreške.

Trojac sa Sveučilišta Halle-Wittenberg u svom radu došao je i do jednog zanimljiva zaključka... U tom uzorku od 12 godina svih utakmica Bundeslige mlađi i manje iskusni igrači (percipirano kroz broj odigranih utakmica u karijeri) bili su ti koji su se češće odlučivali na izvođenje kaznenog udarca nakon što je prekršaj bio napravljen nad njima.

S druge strane, znanstvenike je iznenadilo to što vanjski faktori (minuta utakmice, pozicija kluba na prvenstvenoj ljestvici, kolo, prednost domaćeg terena, trenutni rezultat) nisu imali praktički nikakav utjecaj na uspješnost izvođenja kaznenih udaraca onih igrača na kojima je napravljen prekršaj.

U istraživanju su se nametnula i dva poprilično očekivana i logična zaključka. Prvi je taj da, što je igrač u karijeri zabio više golova, to je vjerojatnije da će izvesti kazneni udarac nakon što je sam fauliran. Drugi je taj da, ako je igrač već zabio penal nakon što je fauliran, veće su šanse da će i sljedeći put kad pretrpi prekršaj opet sam pristupiti bijeloj točki.

Ante Čizmić/Cropix

Zaključak

Kuss, Kluttig i Stoll u svom radu, dakle, zaključuju da je nepisano pravilo kako igrač na kojem je napravljen prekršaj ne bi trebao izvesti kazneni udarac zapravo samo mit, što i nije toliko čudno, s obzirom na to da treneri i biraju izvođače uzimajući u obzir njihov psihološki profil i otpornost na pritisak.

Istraživanje je, doduše, napravljeno na uzorku od samo jedne lige, ali govorimo o rasponu od 12 godina i čak 835 kaznena udarca, dok treba uzeti u obzir i to da se radi o jednoj od najjačih liga na svijetu u kojoj igraju ponajbolji igrači svih narodnosti.

Petković možda nije trebao izvesti kazneni udarac protiv Španjolske, tim više što mu ga je Simon već obranio jednom, ali razlog tome možda baš i ne bi trebala biti sama činjenica da je prekršaj bio napravljen na njemu.

Iako, ako ćemo biti realni - Dinamov napadač je prije svega trebao ugurati loptu u doslovce prazan gol, umjesto prosuti se po travnjaku nakon minimalnog dodira Rodrija.