HNL ima veliku priliku krenuti ispočetka, ali čini se da iz ovog zla ipak neće proizaći neko dobro

stdClass Object ( [id] => 1016194 [title] => HNL ima veliku priliku krenuti ispočetka, ali čini se da iz ovog zla ipak neće proizaći neko dobro [alias] => hnl-ima-veliku-priliku-krenuti-ispocetka-ali-cini-se-da-iz-ovog-zla-ipak-nece-proizaci-neko-dobro [catid] => 276 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

„Ovo je prilika da krenemo ispočetka“, rečenica je koju sve više možemo čuti dok se suočavamo s krizom u gotovo svim segmentima društva. A ništa drugačije nije ni s nogometom.

Ovo se činilo kao prilika klubovima HNL-a da revidiraju način na koji funkcioniraju te naprave zaokret u klupskoj politici koja će im osigurati mirniju budućnost i siguran opstanak u slučaju da ponovno dođe do ovakve nepredvidljive krize.

No ubrzo je postalo evidentno da se HNL, kao ni ostatak nogometnog svijeta, neće značajno promijeniti.

Rapidna eskalacija koja se dogodila u Dinamu pokazala je najružniju stranu nogometa u Hrvatskoj. Nasilničko ponašanje uprave koje je krenulo nedugo nakon prekida prvenstva, bez pokušaja ikakvog razgovora, rezultiralo je tjeranjem Bjeličinog stožera i stvaranjem pritiska na njega, a Mamićevo javno iznošenje podataka o plaći stručnog stožera bila je nova razina neukusa.

Gledano kroz retrospektivu, Bjelica je zarađivao novac koji je nezapamćen u Hrvatskoj da bi u dvije sezone jednom došao do osmine finala Europske lige, što može dati odgovor zbog čega je Mamić iskoristio prvu situaciju da ga se riješi. Ali Dinamo je u pravilu u Europi izgledao nemjerljivo bolje nego proteklih godina i Bjelica je u određenom kontekstu taj novac i opravdao.

Ipak, još uvijek aktualni trener Modrih i nije prevelika žrtva. Milijun i dvjesto tisuća eura godišnje nije malen novac, a njegovo slavljenje Zdravka Mamića i vjerovanje da će si time kupiti mir da radi što hoće, bilo je pomalo naivno. No za sve postoji način, a ovaj je bio onaj pravi „domaći“.

Igor Jovičević, koji bi uskoro trebao postati novi trener prve momčadi, najlogičnije je rješenje u ovom trenutku, ali cijela situacija djeluje kao da je već bezbroj puta viđena i logično bi bilo pretpostaviti da je Jovičević samo privremeno rješenje kojeg će se gazda riješiti čim naiđe netko bolji ili čim se dogodi mini-serija slabih rezultata.

U ovom periodu još je jedan hrvatski prvoligaš ostao bez trenera, u ovom slučaju i službeno, a riječ je o zaprešićkom Interu.

Div iz predgrađa otpustio je Željka Petrovića, a direktor kluba Branko Laljak rekao je da su razlog bili loši rezultati, a ne sponzori.

Istina, Petrović nije pobijedio u posljednja dva mjeseca, iako se mora naglasiti da u posljednjih mjesec dana nije ni bilo utakmica. Stoga bi se moglo zaključiti da je uprava uzela mjesec dana vremena da bi odgovorno i promišljeno donijela takvu odluku, što bi bio presedan u svijetu nogometa, i to onaj hvalevrijedan.

Ali da se uozbiljimo, sam Petrović je odmah nakon što je informacija izašla u javnost rekao što se krije iza njegovog otkaza.

- Na žalost, moj je posao u Interu završen. Nazvao me Kvrgić i rekao mi je da zbog neizvjesne situacije uzrokovane koronavirusom više nije u mogućnosti sa svojim partnerima investirati u klub. Moj je ugovor, inače, trajao do 30. svibnja, međutim rekli su mi kako nema potrebe da ostajem u Interu, budući da više neće financirati klub. A oni su me i doveli u Inter, rekli su mi da ne mogu ostvariti ono što su obećali, te da je ovaj sporazumni raskid najbolje rješenje u ovako teškoj situaciji – kazao je Petrović Sportskim novostima.

Dakle, Laljkova izjava nije ništa više nego isprazno „copy/paste“ priopćenje za javnost koja se danas daje u svakoj situaciji, kako „prljavo rublje“ ne bi izašlo na vidjelo. Jer ipak je HNL „čista“ i uređena liga u kojoj sve funkcionira po najvišim standardima i činjenica da klub dijelom financira jedan menadžer ne smije se priznati u javnosti, iako je to danas prisutno i u nekim najjačim europskim ligama.

Zapravo najveća zbunjenost u javnosti nastaje zbog toga što se glavni akteri hrvatskog nogometa i dalje ne usude stvari nazvati pravim imenima.

Tako je Hajduk prvo odbijao srezati plaće igračima, da bi potom u javnost izašla informacija kako će smanjenja ipak biti, ali da će igrači sve dobiti natrag ako završe na drugom mjestu (što od samog starta nije imalo smisla). Na kraju su Sportske novosti došle do informacije da stvari ipak nisu tako „ružičaste“.

Prema njihovim informacijama, igrači će se trajno oprostiti sa 20% u narednih šest mjeseci, dobivat će samo 40% od ugovorene plaće, dok će na preostalih 40% morati pričekati neka bolja vremena koja neće biti definirana aneksom. Na prvu je teško vidjeti kako bi igrači pristali na to, pogotovo jer je nejasno što bi bilo s onim igračima koji bi u međuvremenu napustili klub, odnosno bi li oni također naknadno dobili povrat tih 40%.

Kod mnogih je to ponovno probudilo nadu da će se Bijeli okrenuti „svojoj dici“, ali povijest nam ne ulijeva povjerenje. Hajduk je stavljao naglasak na svoj pomladak samo kada ga je situacija prisiljavala na to, dok se rijetko događalo da bi igrači ciljano bili uvedeni u prvu momčad. Također, nedostatak jasnog plana rezultirao je time da bi se mladim igračima nerijetko dodjeljivala uloga koja im ne odgovara ili da bi se njihovo neiskustvo toleriralo jako kratko.

Stoga, iako ova situacija Hajduku predstavlja priliku da smanjenjem plaće na neki način „natjera“ sve strance s velikim ugovorima da zatraže raskid i riješi se financijskog tereta te zaista krene s filozofijom oslanjanja na igrače iz svog pogona, s obzirom na to koliko je Hajduk ovisan o raznoraznim menadžerskim agencijama, a što smo dijelom mogli vidjeti i u HNS-ovom izvješću nedavno, vjerojatnije je da će na Poljud imigrirati stranci još niže kvalitete i da će se sve nastaviti po starom.

No ima i onih koji su zaista stvari odlučili nazvati pravim imenom, a jedan od njih je član Rijekine sportske struke, Ivan Mance.

Mance je prije nekoliko dana za HRT rekao jednu veliku istinu, a ona je da je za HNL najvažnije da se najveće europske lige nastave, dok je nastavak samog prvenstva Hrvatske manje bitan.

To je tako iz razloga što hrvatski klubovi uvelike ovise o prodaji igrača, a njihovu cijenu ne određuje samo njihova kvaliteta i liga u kojoj igraju, već i kupovna moć klubova koji ih žele dovesti u svoje redove. To znači da, ako se njihova liga ne igra, klubovi ne zarađuju novac od TV prava te će za igrača iz HNL-a ponuditi puno manje nego u normalnim okolnostima.

Tu se mora naglasiti da je Hajduk iskače iz prosjeka HNL-a kada su u pitanju prihodi od utakmica, stoga se može očekivati da će Bijeli pretrpjeti najteži udarac, pogotovo ako se primjerice europske kvalifikacije sljedeće sezone budu morale igrati pred praznim tribinama, što je izgledan scenarij.

I koliko god to ružno zvučalo, Mance je u pravu kada indicira da je HNL marginalna liga, koja doduše ima određenu reputaciju u svijetu lovaca na talente, ali kojima je nebitno stanje u toj ligi, koliko je ona kompetitivna, koliko broji klubova itd. Odnosno, kompetitivnost je važna, ali ona će utjecati samo na cijenu igrača, ne i na interes za njega. Zbog toga je Dinamu važno pokazati se u dobrom svjetlu u Europi i zbog toga je Hajduku bitna svaka europska utakmica.

I baš zato što je marginalna liga, sa zanemarivim prihodima od TV prava, HNL se nalazi u sjajnoj prilici da poprilično bezbolno promijeni stvari i iz ovoga izađe kao jača, uređenija i kompaktnija zajednica u kojoj će klubovi uzeti stvari u svoje ruke i sami dogovarati financijske detalje natjecanja, umjesto oslanjati se na HNS koji ligi pristupa indolentno i fokusiran je gotovo isključivo na reprezentaciju.

- Udruga mora biti prvi korak prema organizaciji pravne osobe koja će imati direktora za marketing, koja će imati direktora komercijale i koja će raditi na tim nekakvim zajedničkim interesima za dobrobit sviju – rekao je izvršni direktor Lokomotive Denis Gudasić i tako promijenio stav u odnosu na početak ožujka kada je jedino Slaven Belupo podržao Hajdukov prijedlog.

Bez obzira na nedostatak gledatelja na tribinama, ljudi i dalje nisu izgubili interes za domaći nogomet. On je i dalje glavna tema mnogih rasprava i predmet zanimanja velikog broja ljudi, čak i onih "neformalnih" fanova, jer je jednostavno naš. Liga prvaka, Premier liga, La Liga i ostala elitna natjecanja nemjerljivo su kvalitetnija, ali ljubitelji nogometa ne mogu zaobići domaće prvenstvo. Isto kao što ni neki navijač trećeligaša ili četvrtoligaša neće odustati od praćenja svog lokalnog kluba i gubljenja živaca, iako zna da predsjednik kluba polovicu budžeta pojede i popije te da određeni dio "uloženoga" povrati trgujući utakmicama.

Jednostavno, ljudima treba sport, a nogomet ima daleko najveću težinu. Pa pobogu, reprezentacija nam je igrala finale Svjetskog prvenstva.

HNL ima potencijal, ali ovo što se događa posljednjih mjesec dana daje nam do znanja da se ništa značajno neće promijeniti. I dalje će svatko voditi svoju priču, i dalje će treneri dobivati otkaze nakon mjesec dana „zbog loših rezultata“, i dalje će planovi koji su ionako nedefinirani biti srušeni na prvoj prepreci, koliko god ona bila benigna…

A najgore od svega je to što HNL neće u skorije vrijeme potonuti toliko duboko da bude prisiljen promijeniti se iz temelja, jer će klubovi iz razvijenijih liga biti dovoljno mudri da i dalje traže igrače u marginalnoj ligi koji će s vremenom biti sve veći „value for money“.

Nada postoji i uvijek će postojati, ali čini se da će izreka „u svakom zlu neko dobro“ ostati neprimjenjiva u ovom slučaju i da ćemo morati pričekati na neko drugo zlo.