Nema puno igrač koji su selili na relaciji Maksimir-Poljud ili obrnuto, ali bilo ih je. Neki su tim potezom digli veću buru, a neki su i ostavili značajniji trag u redovima velikog rivala. Bilo je i onih čiji prijelaz se nije previše osjetio ni za jedne, ni za druge, koji nisu ostavili značajniji nogometni trag, ali su svejedno ostali upamćeni.
Kako god ga pamtili, sigurno ste zapamtili ime Danijela Hrmana koji je 2004. godine prešao iz Dinama u Hajduk. Rođeni Varaždinec karijeru je počeo u matičnom Varteksu, potom je otišao u Rusiju gdje je potpisao za moskovski Spartak. No, nakon samo nekoliko utakmica se vratio u Hrvatsku.
Zatim je 2004. stigao u Dinamo Zagreb, pa prešao u redove mrskog rivala, splitskog Hajduka, s kojim je bio prvak Hrvatske. Uslijedio je povratak u Varaždin, a karijeru je završio 2011. godine u Domašinecu. U periodu od 2001. do 2003. sakupio je četiri nastupa u dresu seniorske reprezentacije Hrvatske.
Danas je ovaj 49-godišnjak živi u Trnovcu, predgrađu Varaždina, i potpuno se odmaknuo od nogometa, a najviše zbog poslovnih obaveza. Naime, Hrman posjeduje četiri kamiona i često i sam vozi otpad.
– Posao je odavno uhodan. Imam četiri kamiona, prevozimo automobilske otpadne gume, najviše od vulkanizera iz Zagreba, do Trnovca gdje se nalazi velika reciklaža. I ja katkad vozim, kada su mi dečki, moji zaposlenici, na godišnjem odmoru. Taj posao naslijedio sam od oca nakon što je pretrpio moždani udar – kazao je Danijel Hrman u razgovoru za Večernji list.
S Hajdukom je bio prvak 2005. godine, a otkrio je kako je završio na Poljudu.
- Na žalost, Dinamo u kojemu sam igrao završio je u ‘ligi za bedaka‘, pa je u polusezoni najprije Niko Kranjčar prešao iz Dinama u Hajduk, a ja deset dana nakon njega. U Dinamu su me vodili Jurčević, Gračan te kratko Bago i Lončarević. Čujte, mogu reći da imam jedno zlato, nakon silnih srebrnih medalja u finalima Kupa s Varteksom. U Hajduku me dočekao trener Slišković, šampionsku sezonu završio je Štimac, pa je onda došao Ćiro Blažević - prisjetio se Hrman.
Otkrio je i da mu nedostaje nogomet.
- Jako rijetko, pogledam tekmu tu i tamo na televiziji. Nedostaje mi nogomet, evo posljednje što sam uživo gledao bio je Varteks protiv Poleta iz Svetog Martina, bila je puna tribina na stadionu Slobode. I onda čujem White Stonese kako navijaju, pa mi srce zaigra, preplavi me adrenalin... - rekao je za Večernji list.