U priči o velikim dobitnicima reprezentacije Hrvatske ovog prvog, rujanskog prozora u Ligi nacija, u fokusu su bili Modrić, Matanović, Kovačić, Ćaleta-Car... Međutim, čovjek koji stoji iza svega je izbornik Zlatko Dalić.
Uspio je, naravno zasad, u onom što je najavio, a što se u početku činilo gotovo pa nemoguća misija. Usporedo s pomlađivanjem momčadi ima Dalić i rezultat. Nisu tri boda iz dvije utakmice nekakav spektakl (poraz u Portugalu 1:2, pobjeda nad Poljskom u Osijeku 1:0), ali je ukupno sasvim zadovoljavajuće, realno. A ukupni dojam je nakon svih problema s ozljedama, odlascima iz stručnog stožera koji se osjetno osuo te vrlo blijedog nastupa na Euru - iznad očekivanja. Luka Modrić i način kako je u osvit 39. rođendana odradio cijeli susret u Osijeku su „nogometna perverzija”, ali ipak i nešto što nije šokantno. S tri ključne stvari je Dalić iznenadio i preporodio Hrvatsku.
Prvo je Dalić skupio hrabrosti i promijenio sustav igre, sve je pretumbao. Dosad su to bile varijacije na temu s četvoricom igrača u zadnjoj liniji. Najčešće smo igrali u sustavu 4-2-3-1. Okrenuo je Dalić sa svojim (preostalim) suradnicima na 3-4-2-1 i – pogodio. Nije se tako činilo nakon prve ih nešto više od pola sata igre u Lisabonu i dva primljena pogotka zbog neuigrane obrane, ali polako je počelo sve sjedati na svoje mjesto.
Povratak otpisanih
Drugi pogodak Dalića su novi igrači. Izmislio je debitante Igora Matanovića, Martina Baturinu, Petra Sučića... Luku Sučića je već prije lansirao. Pogotovo se svidio napadač Eintrachta Matanović. Dugo je Dalić vapio za klasičnim centralnim napadačem. Možda bi to mogao biti 21-godišnjak hrvatskih korijena rođen u Hamburgu. Koliko ga je Dalić brzo prigrlio svjedoči što je startao već u svom drugom nastupu za reprezentaciju protiv Poljske.
Treći uspjeh Dalić je upisao s povratkom otpisanih. U redu, nisu Duje Ćaleta-Car, Kristijan Jakić ili Marko Pjaca nikad ni bili otpisani, ali nekih od njih dugo nije bilo u kadru reprezentacije. Ćaleta-Car nije bio starter protiv Portugala, ali njegovim ulaskom na poluvremenu digla se Hrvatska. Jakić i Pjaca su korektno odradili posao na poziciji desnog beka, točnije „wing backa”. Oživio je Dalić i Bornu Sosu, makar je i igrač to sam napravio selidbom iz Ajaxa u kojem se nije baš usrećio u Torino.
Doduše neki su bivši bitni akteri pali malo u drugi plan. Ante Budimir je golovima odveo Hrvatsku na Euro, sada je u sjeni. Ali u takav je u boljoj situaciji od Luke Ivanušeca. Svoju šansu nije dočekao Nikola Moro, a član je Bologne koja igra Ligu prvaka. No, ključan zadatak tek je pred Dalićem. Oživjeti do kraja Ivana Perišića (35).
Perišić idealan
Ne treba se opet vraćati na bolnu temu odlaska iz Hajduka i načina na koji je do svega došlo. Šta je, tu je. No, Perišić je i dalje bez kluba i daleko od forme u kojoj smo ga navikli gledati. I to je problem i Hrvatskoj. Nije Perišić samo dokapetan, nakon Modrića je i drugi najvažniji igrač Hrvatske. U zadnjih deset godina je to bio i to je i sada. U tu rečenicu mogu stati još samo Mateo Kovačić i Joško Gvardiol. Pogotovo to stoji što je Hrvatska deficitarna na krilnim pozicijama.
S promjenom formacije, igrom bez klasičnih krila („wingera”) ništa se nije promijenilo. A u ovom sustavu je Perišić igrao i u Interu kod Antonija Contea, idealno bi legao u ovaj sustav. Na krilnim pozicijama Perišić je zaista najbolje što Hrvatska ima. Kao što je govorio i Dalić.
- Nađite mi boljeg, kvalitetnijeg, bržeg...
No, kada je u formi. Perišić to još uvijek nije. Niti može biti kada je bez kluba. A i onda će trebati vremena da se vrati na razine na kojima je nekada bio. Ipak je iza njega bila teška ozljeda križnog ligamenta i pola godine pauze. Već je pet mjeseci prošlo od njegovog povratka nogometu, ali je u tom periodu bio i Euro, pa stanka između dvije sezone, potom se kasnije priključio momčadi na pripremama pa se razišao Hajdukom... Nije sve ispalo po planovima.
Kupio mjesec dana
U nastavku Lige nacija 12. listopada Hrvatska će ugostiti Škotsku u Zagrebu, pa onda tri dana kasnije gostuje u Varšavi. Do tada bi Perišić bi svoju situaciju trebao razriješiti, i zbog reprezentacije i zbog sebe. Kvaliteta je neupitna.
Dalić od Perišića nije digao ruke, dapače pokušao je sve da mu i sada pomogne u povratku. Kao i na Euru, makar mu je tada možda napravio i medvjeđu uslugu. U Portugalu ga je u završnici susreta koristio na desnom beku, spletom okolnosti. I tu je Perišić pokazao svoju širinu, polivalentnost. U samom finišu susreta protiv Poljske ušao je kada je već krenula sudačka nadoknada.
Hrvatskoj Perišić više treba na suprotnoj strani odnosno na krilu, bliže protivničkom golu. Makar je dugo u reprezentaciji igrao lijevog beka u liniji četvorice. Pravi Perišić treba Hrvatskoj kao pojačanje za nastavak Lige nacija. Ne zaboravimo, u ovom rujanskom ciklusu zbog ozljeda nije bilo imenjaka Josipa Juranovića i Stanišića (out su do kraja grupne faze Lige nacija), Martina Erlića, Lovre Majera, Nikole Vlašića..., a igrali smo i bez reprezentativno umirovljenih Marcela Brozovića i Domagoja Vide.
