Superliga donosi revoluciju? Jedan splitski velikan svojedobno je u sličnoj situaciji izabrao gubitničku stranu

Superliga, da ili ne? Što ako Hajduku sleti nekakav oblik poziva za to novo natjecanje?

Naravno, ako uopće ikada Superliga kao takva i zaživi. No, nakon odluke Velikog vijeća Europskog suda pravde koje je presudilo kako FIFA i UEFA 2021. godine nisu imale pravne osnove za blokiranje osnivanja Superlige 2021. godine, pripremljen je teren za pokretanje tog natjecanja, napravljen je prvi korak. Sada je sve na Real Madridu i Barceloni kao nositeljima tog projekta (jedinim klubovima osnivačima koji se tog natjecanja nisu javno odrekli). Odnosno sve ovisi o tome koliko će drugih klubova sebi uspjeti privući.

Kada je 2021. godine taj projekt gotovo preko noći lansiran, činilo se kako je u manje od 48 sati neslavno propao. Uz UEFA-u, i javnost je Superligi okrenula leđa, a pogotovo navijači. Nakon velike bure koja se podigla, navijačkih prosvjeda, klubovi su se jedan za drugim povlačili iz tog projekta, izuzev spomenutih španjolskih velikana Reala i Barce. Dugo je u toj priči ostao i Juventus, ali se zbog brojnih drugih problema koji su ga zadesili i klub iz Torina na kraju našao pred zidom.

Hrvatsku javnost interesira kako će se po tom pitanju, nađu li se uopće u nekom kontekstu u toj priči, postaviti Dinamo, Hajduk, Rijeka... Naravno, u kontekstu nižih rangova Superlige. Naime, spominju se tri ranga natjecanja, Star, Gold i Blue. Jer ako bi Superliga trebala biti ono što predstavlja od početka, onda u onom elitnom hrvatski klubovi (ne)kvalitetom, financijskom (ne)moći, kao marketinški neatraktivni, s zapadnim velikanima nezanimljivih tržišta, tu nemaju što tražiti.

Gledajući na ovo što se događa u nogometu, jer ova odluka bi mogla unijeti revoluciju, teško je ne povući paralelu s košarkom. Početkom ovog stoljeća takav raskol dogodio se u košarci. Na jednoj strani organizirana je 2000. godine Euroliga, na drugoj je bila FIBA-ina Suproliga, kao nastavak, kontinuitet dotadašnjeg natjecanja najboljih klubova kontinenta.

U prvoj sezoni usporedo su se igrale i Euroliga i Suproliga. Te sezone 2000/2001 Split se odlučio za igranje u Suproligi. Dapače, dogurao je sve do četvrtfinala, ali je momčad trenera Jasmina Repeše u toj fazi natjecanja eliminirana od Efes Pilsena. U Suproligi su igrali Maccabi, Panathinaikos, CSKA..., bilo je to jako natjecanje. U Euroligi su nastupali Real Madrid, Barcelona, Olympiacos, Kinder, Benetton..., a s njima i Cibona i Zadar. Vjerovali ili ne, tada su takav status u Europi imali hrvatski klubovi.

Međutim, dugoročno su ‘žuti‘, izabrali pogrešnu, gubitničku stranu. Uskoro je Euroliga pojela Suproligu, kao moderniji, kvalitetniji projekt. Iduće sezone igralo se samo jedno natjecanje. Split je igrao kvalifikacije Eurolige od prve runde, ali nije ušao. A ubrzo nakon toga pad hrvatske košarke u cjelini se nastavio. Sve do posljednjih sezona kada je jedini europski kup u kojem se hrvatski klubovi natječu potpuno sporedni Alpe Adria Cup. Hrvatski klubovi su u kontekstu europskih kupova postali potpuno nebitan faktor, makar Split i Cibona zajedno imaju pet naslova europskih prvaka. U međuvremenu je osnovana i FIBA Liga prvaka, od 2016. je krenula, ali je Euroliga ostala nedodirljiva. Liga prvaka je trećerazredno natjecanje, iza i Eurocupa, ali i kao takvo je hrvatskim klubovima nemoguća misija.