Hajdukovci su u subotu završili središnji dio zimskih priprema u Istri i vratili se u Split nakon pobjede nad Slaskom (3:1), prvoplasiranom ekipom poljske Ekstraklase.
Rezultat je u prijateljskim utakmicama uvijek manje važan, pa tako ni pobjede nad Aluminijem (3:0) i Fehervarom (5:2) te remi s Koperom (1:1) ne treba promatrati kroz konačni ishod, već kroz ono što je Mislav Karoglan od njih dobio.
Trener Bijelih puno je eksperimentirao, pogotovo s pozicijom lijevog beka, na kojoj je isprobao Šimuna Hrgovića, Niku Sigura i Fahda Moufija, a usto su neke utakmice trebale poslužiti kao kombinacija simuliranja natjecateljskog podražaja i čistog testiranja pojedinih igrača. U tom kontekstu možemo slobodno smatrati generalnu probu protiv Slaska jedinim dvobojem u kojem je primarna svrha bila odigrati što bolje u svim aspektima.
Kada se sve zbroji i oduzme, na ovim pripremama nismo vidjeli ništa novo. Ali realno, nismo ni trebali, jer je Hajduk od Karoglanovog povratka na klupu funkcionirao dosta dobro u taktičkom smislu i zapravo su ove pripreme trebale poslužiti za usavršavanje uspostavljenih mehanizama u igri.
Ako ćemo ih opisati kroz ključne točke, možemo reći da je i dalje prisutan problem lijevog beka (Diallo je na Afričkom kupu nacija s Obalom Bjelokosti, Hrgovićev profil baš i nije adekvatan, a Sigur i Moufi su žestoki kompromisi) i nedostatka klasičnog krila (naravno da ga nije riješio dolazak ozlijeđenog Ivana Perišića), a da se Anthony Kalik istaknuo kao igrač koji može biti puno više od "broja na klupi".