sponzor rubrike Powered by SuperSport
StoryEditorOCM
Hajduksretan rođendan

Bio je član nezaboravne half linije: malo tko zna da je onomad pobjegao iz vojske da bi gledao Hajduk protiv HSV-a

Piše Slaven ALfirević
25. veljače 2026. - 22:25
 Božidar Vukičević/Cropix
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Sretan rođendan Luki Peruzoviću! Datum poslije Jurice Jerkovića, ali dvije godine kasnije, 26. veljače 1952. rodio se Luka Peruzović. Sretnih 74... Član je nezaboravne half linije Hajduka Peruzović, Holcer, Buljan, a u kasnijem dolasku u Anderlecht za njih je postao – Luka, Gibraltarska stijena. Čuvar ulaza u Sredozemlje. Ne, u šesnaesterac Anderlechta nećete ući!

Uz trofeje s Hajdukom, četiri osvojena prvenstva i pet kupova pridodao je i belgijske trofeje, te europski Kup UEFA osvojen 1983. godine s „ljubičastima” s Astrid Parka koji su danas sasvim daleko od najslavnijih dana. U finalu su u dvije utakmice svladali Benfiku.

Bio je trener i Hajduka i Anderlechta i još po klubovima i po svijetu: evo da se kladimo, malo tko zna da je u Francuskoj uspješno odradio jednu godinu kazne za Olympique i bio prvak s njima druge lige, čime su u Marseilleu prali tešku kaznu izgona iz elitnog društva Francuske. Oni kao europski prvaci, a osuđeni zbog zla i nemorala u aferi Tapie, sišli su u drugoligaški pakao.

Peruzović ih je izvodio kroz čistilište na putu oporavka i povratka. To nam je nekako posebno egzotična epizoda iz Lukina životopisa, centarfor mu je bio Irac Tony Cascarino (88 nastupa i 19 golova za Republiku Irsku).

image
Stanko Karaman/Cropix

Pamtimo i nezgodu, lošu sreću u činjenici da mu se na putu za plasman na Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj za kormilom Bahreina ispriječio - Trinidad i Tobago.

Bahrein je vodio Luka Peruzović, a Trinidad i Tobago Leo Beenhakker. Doma je izgubio 0:1, u gostima imao 1:1 i napadao, nije uspio...

Uz sretan rođendan iz Lukina opusa doživljaja i anegdota biramo kako je to inkognito gledao utakmicu Hajduk – Hamburger u Splitu. Bio je u vojsci i umjesto da pomogne Hajduku po Europi, morao je na odsluženje vojnog roka u Mostar, takva su bila pravila, JNA je bila „svetinja”.

I onda nam je pričao, ono što se tajilo godinama. Kako ‘š pričat da si pobjegao?! Ipak:

Na tribinama Poljuda inkognito se nervirao i – Luka Peruzović. Vojnik, artiljerac u Mostaru, sa službe u JNA naprosto je bez dopuštenja, bez dozvole došao u Split. Nije se nikome javio, ali imao je svoje splitske prijatelje da mu osiguraju ulaznicu. Tog je jutra 19. ožujka 1980. godine krenuo iz kasarne u Mostaru. I pravac Split, a da nije imao „objavu” u ruci, nije imao taj dragocjeni komadić tvrdog papira što podsjeća na žuti karton, unutra bi se upisivala dozvola za izlaz, od tad, do tad, takozvana „objava”...

- Ne, nisu mi je dali, ali me nisu ni zaustavili – pričao nam je Peruzović. - Pitao sam ja sve na vrijeme, ali moj kapetan, a to je bio Sefer Halilović, kasnije poznata faca u ratu u Armiji BiH nije imao milosti.

Luka nije odolio a da veliku utakmicu svojih suigrača ne odgleda uživo. Budući da mu je JNA uskratila izlaz, izašao je – sam. Kroz žicu!

- Bio je to ilegalni izlaz-ulaz, mimo porte, mnogi su ga koristili kad bi utekli malo u grad. Kad sam shvatio da mi kapetan Halilović ne daje dozvolu, aktivirao sam rezervni plan.

image


 

Božidar Vukičević/Cropix

Po ugledu na vježbe NNNI, ništa nas ne smije iznenaditi, zar ne?!

- Lako vam se danas zafrkavat... Uglavnom, ispred kasarne, a sad se kaže vojarne, je li, a onda je bila kasarna, čekali su me, dakle, prijatelji Vahida Halilhodžića. Jona, po prezimenu Jonić i Ahmed. Družili smo se mi u Vahinu kafiću u Mostaru svaki put po izlasku u grad, a ja sam već bio „džomba”. Stari vojnik koji je prošao obuku, budući da sam u vojsku krenuo još ujesen, odmah poslije prve utakmice Hajduka protiv Trabzonspora. Jona i Ahmed znali su što im je raditi, na vrijeme smo sve dogovorili...

Peruzović se sjeća i otkriva nepoznate detalje:

- Ne, nisam pobjegao iz vojske! Uostalom, sutradan sam se uredno vratio, ha, ha, ha... Samo sam otišao bez dozvole. Ne daš mi dozvolu, u redu, odo‘ ja... Moji iz sobe, vojska, dežurni, požarni, znali su da idem, samo što oficiri nisu znali... Prošao sam lišo, nije bilo potrage, sutradan sam se brzom vožnjom vratio iz Splita i stalno mislio na to kako nismo uspjeli, a nadigrali smo Hamburger...

Peruzović živi godinama već u Belgiji, Waterloo je njegov drugi dom, ali Split pohodi redovito, katkad i dvaput godišnje, a obavezno u bablje lito kad se najlipše kupat i šetat od Žnjana priko Bačvica sve dalje okolo naokolo...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. srpanj 2026 08:25