Mario Vušković, dakle, na njega skoro da smo i mi zaboravili, a nismo, samo što nije u žarištu trenutačne pozornosti. Međutim, evo ga vraćamo pod reflektore: točno prije godinu dana daroviti Mario, stariji Lukin brat, upao je u vrtlog dopinškog skandala. Bivši nogometaš Hajduka, mladi reprezentativac, član Hamburgera, bio je pozitivan na doping-testu.
Godina prođe, a dan nikad, znate kako se to običava kazati. Kad si u velikom iščekivanju, dani ti sporo prolaze. No, nakupi se vremena, tako da se može slobodno lamentirati, o, zar je već godina prošla?!
Bilo je to u studenome 2022., kad je obznanjen nalaz na rutinskoj dopinškoj kontroli što ga je njemačka agencija za borbu protiv dopinga (NADA) provela među nogometašima Hamburgera, nekadašnjeg europskog prvaka, danas bundes-drugoligaša.
EPO ti ga na
Mario Vušković je bio pozitivan na EPO i o tome se dosta pisalo kad je bila friška vijest, pa smo naknadno došli i do točke sudovanja i kazne Vuškoviću od – kompromisne – dvije godine zabrane igranja. Evo je prva godina za nama...
Vušković je tvrdio i tvrdi to i dan-danas kako je nevin. Doping nije ni vidio, a kamoli konzumirao. Zbog toga i nije ni pomislio pristati na nagodbu, a nema ni dokaza o ubrizgavanju zlosretne supstance u svoje tijelo. Kako se našla u krvi, pravi je misterij.
Naprotiv, oni koji ga tuže, rečena NADA, uporni su u tvrdnji da su nalazi – pozitivni i da po tome i po sili zakona zaslužuje suspenziju od čak četiri godine.
Slučaj je dospio na Žalbeni sportski sud (CAS) u Lausannei, u Švicarskoj. I čeka se ročište. Vušković bi da ga oslobode i proglase nevinim, a NADA traži povećanje kazne s dvije na četiri godine; logično je, time zapravo opravdavaju svoje postojanje...
Ročište u Švicarskoj kod CAS-a bilo je predviđeno između 6. i 8. prosinca, no prema najnovijim informacijama, suđenje je odgođeno. Trebat će još čekati.
U toj igri živaca Mario Vušković je najčešće u Splitu, on ne smije istupati u javnosti, a ako trenira to smije raditi isključivo samoinicijativno, privatno. Suspenzija se mora provoditi.
Bio je u Kielu, na utakmici Holstein – Hamburger i to nije prošlo nezamijećeno, Bild je donio naslov ‘Vor Vuskovic Augen‘, što znači HSV pred Vuškovićevim očima...
Navijači Hamburgera silno žale što se dogodilo njihovu ljubimcu, uvjereni da bi se s njim u momčadi Hamburger vratio u društvo prvoligaša. A što mu ne uspijeva već neko vrijeme...
Klub iza njega
Klub je Vuškoviću, da ponovimo, iskazao potporu, a zanimljivo je da je u odvjetničkom timu mjesto zauzeo Paul Green. Angažiran je američki odvjetnik koji se iskazao u sličnim slučajevima, na primjer australski atletičar Nagmedin Peter Bol je bio njegov klijent, Bol je bio osuđen zbog dopinga, ali je odvjetnik Green je dokazao greške u procesu analize probi što je u konačnici atletičara Bola oslobodilo!
Vuškovićev slučaj ima mnoge analogije s Bolom i smatra se da bi odvjetnik Green mogao izboriti pobjedu kontra njemačke agancije NADA u Lausannei. Tko će ako ne Green?!
No, na sve ćemo još morati pričekati.
Kako nas informiraju kolega Kai Uwe Hesse iz Bilda, te Anđelko Ivanko, naš zemljak u Hamburgu (i sam bivši nogometaš, igrao je u Splita) koji je sjajno upućen u svakodnevnicu uokolo HSV-a, smatra se da će to biti bitka između znanstvenika s obje strane: a u najboljem slučaju Mario neće moći igrati do ljeta...
Međutim, godina dana suspenzije evo je istekla, a da spomenemo i to kako Mario Vušković 16. studenoga slavi 22. rođendan. Kad pogleda godinu iza sebe, bila je duga i teška, ali svjetlost na kraju tunela mu se nazire. Odvjetnički tim je kvalitetan, a borba protiv NADA-e, nije beznandna.
U međuvremenu, brat Luka, 16-godišnjak prodao se u iz Hajduka u Tottenham kamo će otići u siječnju i to je donijelo smirenje u obitelji Vušković. Stariji brat tuče svoju bitku, mlađi se poslije dugotrajnog povuci-potegni kvalitetno plasirao u inozemstvo (i još je u Hajduku). Mario može 22. rođendan 16. studenoga obilježiti u optimističkom ozračju.
Navijači Hamburgera ga vole, zazivaju i nipošto ga nisu zaboravili pa i to cijeloj priči daje pozitivu notu. Premda, strpljenja nikad dovoljno...