Ako Hajduk (i) ovo prvenstvo popuši, ako je to grub izraz onda se odmah ispričavamo, dakle, ako Hajduk (i) ovo prvenstvo ispusti, a prednost koju uživa mu se istopi, onda ćemo se u analizama još jednog promašaja svakako vratiti i osvrnuti na baš ovaj potop u Velikoj Gorici.
Na dan Pearl Harboura, datum godišnjice kad je američki ponos od mornarice doživio težak poraz, Hajduk je potopljen. No, ništa zato, Amerika se naljutila i do kraja je porazila Japan kojem ni kamikaze nisu pomogle.
Pa možda i Hajduku ovaj poraz bude pouka kao i nedavni posrtaj u Varaždinu, te u konačnici rat prvenstva 2025. na kraju dočeka trijumfalno: prolazom kroz Slavoluk pobjede!
Kako god, Hajduk je doživio nokdaun i trener Gennaro Gattuso, “svetac odmah” kako smo ga titulirali nakon mnogih pobjeda, bio je mrk nakon poraza. Međutim, izdao je Rino (Ringhio) i proglas: na Rijeku svom snagom.
Slomljeni smo, ali samo trenutačno, idemo naprijed s još većom snagom...
Nećemo analizirati samu utakmicu, jer to će uraditi pomniji analitičari u svojim rubrikama, mi ćemo se samo osvrnuti na jalovost Hajdukova napada koja je i ovaj put izražena, dapače naglašena.
Branko Karačić, u svojstvu jednokratnog ambasadora Hajduka na utakmici (hvale vrijedna je gesta “bijelih” da pozivaju viđenije veterane da budu uz njih) na poluvremenu nam je onako trenerski, off the record, nadasve prijateljski, zdvajao:
- Hajduk uopće nije konkretan, ima neke šanse, ali ja sam zabrinut...
Ma daj, Kara (to mu je nadimak, op. a. Iz igračkih dana osamdesetih), to je obična Gorica, polako, bit će sve u redu ili što bi Zagorci rekli, “se bu dobro zišlo...!
No, ništa od toga, iskusni Karačić bio je vražje u pravu, Hajduk je nastavio biti jalov, nisu pomogle ni zamjene s klupe i kao na šlag na tortu, čuj tortu, jalovosti, nasadio se i promašaj Marka Livaje s bijele točke.
Bez obzira na (još jedan) promašeni penal, nameće se pitanje kako pomoći Hajduku da bude efikasniji, da postane plodnosniji.
Nije tajna da Hajduk, odnosno Gennaro Gattuso kao glavni zapovjednik s komandnog mosta i kreator momčadi na zimu zaziva barem ili samo jedno pojačanje, a to je – napadač. Još jedan. Koji bi Livaju rasteretio.
Ovaj Hajduk, bolno ovisan o Livaji, pokušavao je tek sporadično pridružiti još nekog napadača Livaji. I ne znamo jesu li jedan drugome smetali i je li baš Livaju ometao taj “dualizam”.
No, ono što je pouzdano, Gattuso bi volio još jednog napadača u rosteru.
Poziciju Livaje dosad ovako smo detektirali, kako nam piše jedan u nogomet baš verzirani prijatelj, pa kaže: Jadni Livaja igra sam u napadu već više od tri godine, igrao je otprilike pet utakmica s Nikolom Kalinićem i valjda deset s Turčinom Umutom Nayirom, a ostalih sto ili koliko susreta sam je samcat kao pas i muči se na vrhu bunkera kao da igra u kakvoj nižerazrednoj momčadi koja igra samo obranu, bunker ili polubunker.
Razmišljanje je emotivno, ali u mnogo čemu istinito. To je ukleti momenat ovog Hajduka što ga je Lukša Jakobušić, ne zaboravimo ga, počeo dizati s petog mjesta.
Za titulu očito još nešto fali i Gattuso detektira da je to još jedan napadač. Podatak da mu baš treba napadač do nas je dopro uoči dvoboja u Velikoj Gorici, a onda je jalovost “bijelih” stigla na našu priču kao kec na desetku (kartaši znaju o čemu pričamo).
E sad, alternativni napadači postoje u redovima Hajduka, Gattuso daje minutažu i Aleksandru Velikom Makedonskom Trajkovskom, ali to što on doprinese nije ni blizu dovoljno.
Na klupi čuči i minute ni da se lizne i jedan Mate Antunović, junak mlade momčadi prije godinu i pol, kojeg često spominjemo, ali za njim Gattuso ne poseže ni u snu?!
Možemo obznanit da je Antunović upravo promijenio agenturu, nakon što ga ja vodio Vincenzo Raiola, rođak osobito glasovitog Mina Raiole koji je preminuo i svoju “ergelu” oporukom prepustio na pola, asove vode odvjetnica Rafaela Pimenta i nećak mu Vincenzo Raiola, Antunović se nedavno privezao uz hrvatskog majstora tržišta Marijana Šišića.
Nakon odigrane epizode u Monzi, vratio se u Hajduk da okusi svoj klub i upiše se u knjige prvotimaca, a to se možda Raioli nije svidjelo koji mu je nudio opcije seniorskog kaljenja kroz talijansku serie B...
Kako god, Antunović je sad pod kapom Šišića i barata odmah s ponudom Legije iz Varšave.
Kako će Gattuso osmisliti napad na proljeće bit će zanimljivo, Trajkovski je mnoge kredite potrošio, a mali Antunović kredit nije ni uživao, što je po nama apsolutno šteta, kako za mladića tako i za.
A da Livaji treba pomoći i pomoćnik da mu treba nije sporno.
Umut Nayir je bio idealan, Hajduk ga nije otkupio. Nikola Kalinić nije zaživio i Hajduk stalno forsira sustav 4 – 2 – 3 – 1, gdje se Livaji sada u napadu priključuju najčešće Pukštas ili Kalik, ali to - pardon - nije to, ma što vi mislili o tome.
Dakle, Gorica, kao tvrda kruha korica, prisjela je Hajduku i dala putokaz: pomognite Livaji, treba još jedan napadač, u to nema(mo) nikakve sumnje.
P. S. A što se tiče penala, treba li Livaja i dalje pucati? Ako je Marko vladar svih boja, a naročito bijele, može li velikodušno prepustiti nepogrešivom Rakitiću da puca s bijele točke, sjetite se Mundijala 2018. u Rusiji, kako je to Raketa gađao.
U velikoj Nizozemskoj sedamdesetih, Johan Cruyff bio je Otac i Sin i Duh Sveti, bog i batina, pa ipak je penale izvodio i to nepogrešivo drugi Johan - Neeskens. Razmislimo i o tome...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....