- Sad imamo para za potrat Garciju – dočekala me odmah poruka, jedna od mali milijun, ali vrlo znakovita.
Pola u šali, pola u zbilji, ali takvi smo. Nije se za čudit. Ušlo se u Europu i sad možemo potirat trenera koji nas živcira i zviždi mu se zbog, ajmo reć, maćehinskog odnosa spram Ćaći Livaji. A nije bilo novca da mu se isplati obilata otpremnina. Pa ga se trpilo i kad su mnogi glavu od njega okretali i palac dolje mu pokazivali.
Garcia je svo vrijeme marljivo radio, gonio svoju i lakonski bi slegnuo ramenima. Znao je reći:
- Nisam tu da pojedince usrećim, nego da radim najbolje što znam!
A onda nas pukne slika kako se Garcia i Livaja grle kao najrođeniji, čestitaju jedan drugome, ganuti su i nije to poza, sretni su i nitko ne bi rekao da imaju ili su imali hrapav odnos...
U kafiću koji nam često zamijeni redakciju gazda Tonći, inače vječno grintav i nezadovoljan hajdukovac, oštar kritičar, razvukao je osmijeh od uha do uha. I obukao je prigodni dres Hajduka, s retro-grbom, tako dočekuje goste. Radostan je:
- Nisam im sve oprostio, ali sam sritan ka malo dite...
Ka da je osvojena Liga prvaka
I tako je po cilome Splitu. Grad podno Marjana, ali i šire, svuda gdje su hajdukovci, sve do Viteza i Kiseljaka i po bijelom svijetu, svi su u posebnom ugođaju: petak je u kojem se ne posti, nego se slavi i nazdravlja Hajduku!
- Konačno!
- Pari ka da smo osvojili Ligu prvaka, oni u mom kvartu, u Kocunaru totalno su poludili – prepričava nam Đani kakva je to bila vatrena noć pucnjave i slavlja.
Bitno je samo da je Hajduk uspio, kao strpljivi Job, nakon dugih 16 godina plasirao se u jesenski dio euro-natjecanja i Split je naprosto eksplodirao. Pucnjevi, petarde, rokete, baluni, pusti konfužjuni...
Čim je odsviran kraj u poljskoj pustopoljini (pardon, neka nam oproste žitelji Czestochowe) više ništa nije bilo isto.
Petnaest puta Hajduk je pokušavao, trpio teške udarce a la Gzira United i Tobol i Ružomberok, imao i nepremostive prepreke a la Everton ili Villarreal. Mnogi treneri su udarili glavom o zid, a uspio je - Gonzalo Garcia. Istina, lani je ispao od albanskog Dynama, a ove godine i od ciparskog Pafosa, ali mu se otvorio padobran repesaža da se proba ugurati u Konferncijsku ligu. I – uspio je.
I što ćemo sad? Nitko nego baš on?! Gonzalo Garcia, trener kojem se zviždi, ušao je u povijest, a moramo se referirati na najavni tekst u kojem smo pisali kako ili ulazi u povijest ili – odlazi u povijest.
Da, sva je prilika, da nije eliminirao Rakow, uprava bi trenera eliminirala.
Garcia poput Špace i Kate
Sad se priča obrće naopako, Garcia je poput Stanka Poklepovića i Ivana Katalinića, Hajdukovih trenera velikana koji su plasirali Hajduk u grupnu fazu europskih natjecanja, a sve to unatrag više od tri desetljeća... Samo dvaput. I sad Garcia kao treći!
Javili su (mi) se i dinamovci:
- Tako velik klub, pa se toliko veseli i slavi plasman u običnu Konferencijsku ligu – zajedljivi su.
Nisu dugo čekali odgovor:
- Pusti ti to, sit gladnome ne vjeruje! Nakon 16 godina, ej, šesnajst ljeta...
Hoće li netko kazati da je Gonzalo Garcia bio u pravu kad je Marku Livaji davao drugačiju ulogu, gurajući neki svoj stil igre?
Ako ništa drugo, pokazao je petlju. I pada nam na pamet usporedba s Tomislavom Ivićem kojemu je splitska publika u derbiju protiv Crvene zvezde tog proljeća 1976. baš ružno skandirala kad je iz igre izvadio Slavišu Žungula, uveo Borišu Đorđevića, a u špic prekomandirao Juricu Jerkovića, e da bi baš Jerković s nove pozicije zabio pobjednički gol za 1:0.
Samo četiri dana kasnije izviždani Ivić svladao je Partizan čak sa 6:1 usred Beograda.
U fokusu vašeg reportera je Gonzalo Garcia, ovo je svakako njegova velika pobjeda, premda možete reći da Hajduk u Poljskoj nije djelovao kao savršeni stroj. Ali je pokazao besprijekornu borbenost i želju, zajedništvo, hajdučko srce... Najviše od svih veselili su se hajdukovci s klupe i to je velika stvar. To je poseban gušt za svakog navijača.
Rokas Pukštas na svoj je način ispisao povijest, ostao je igrati zadnju utakmicu i zabio je pobjednički gol. Odgodio je prodaju, stavio se na raspolaganje momčadi. Sjajna priča.
Slavlje je raspojasano, užitak golem. Neka se slavi...
- I nikad nas neće štufat! Neka se hajdučki narod veseli! Zaslužio je.
A Garcia u ponedjeljak, u novoj utakmici, možda i pljesak dobije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....