StoryEditor
Hajdukanaliza utakmice

Hajduk je odigrao najbolje prvo poluvrijeme u dugo vremena, a onda mu se dogodilo ono što mu se stalno događa ove sezone

23. listopada 2021. - 21:00

Ni nekoliko dobrih šansi u prvom poluvremenu, ni činjenica da Gorica praktički nije ozbiljnije zaprijetila Lovri Kaliniću, ni Melnjakov zicer u posljednjim sekundama utakmice nisu bili dovoljni Hajduku da uzme tri boda. Nakon današnjeg raspleta i najboljeg prvog poluvremena Bijelih u dugo vremena, po tko zna koji put ove sezone postavlja se pitanje: gdje su Bijeli nestali u drugom dijelu?

Prvo poluvrijeme bilo je Hajdukovo najbolje u dugo vremena iz nekoliko razloga. Prvi je bio taj što se Gustafsson napokon sjetio od svoje momčadi zatražiti da češće izlazi u visoki presing. Bijeli su u tim situacijama u pravilu osvajali loptu (samo što onda nisu znali što bi s njom), dok bi u najgorem slučaju natjerali goste da se brzo rješavaju lopte i tako rade greške.

Visoki presing u današnje je vrijeme gotovo neophodan „alat” u utakmicama s kvalitetom inferiornijim ekipama, a Jürgen Klopp ga je jednom prilikom nazvao „najboljim playmakerom”. Zbog toga je zaista nejasno iz kojeg razloga Šveđanin tako rijetko poseže za tim tipom obrane, kao što je i pitanje gdje je taj visoki presing, koji je naočigled funkcionirao u prvom poluvremenu, nestao u drugom dijelu.

Ali još bolje pitanje je gdje su nestali oni odlučni napadi iz prvog dijela. Marko Livaja već je u 9. minuti glavom pogodio vratnicu nakon ubačaja Janija Atanasova, a taj centaršut bio je vjerojatno najbolji, a zasigurno najsmisleniji na cijelom susretu. Ne zbog tehničke izvedbe Atanasova, već zbog činjenica da je on upućen nakon što su Bijeli brzo prebacili težište igre, stvorili višak na desnoj strani i onda uputili ubačaj u napunjeni šesnaesterac.

Osim toga, Bijeli su ispalili još 28 centaršutova, a njih samo osam pronašlo je metu. Ono što je posebno indikativno jest činjenica da je omjer uspješnosti u prvom poluvremenu bio 6/13, a u drugom 2/16, što znači da su ti ubačaji u prvom dijelu uglavnom bili smisleni, dok smo u drugom dijelu gledali nerezonsko trpanje lopti u protivnički šesnaesterac u nedostatku bolje ideje.

Livajina vratnica ipak nije bila najbolja prilika Hajduka u prvom dijelu, taj epitet pripada situaciji iz 29. minute, kada su Bijeli odigrali jednu od najboljih i pozicijski gledano najsmislenijih akcija otkad je Gustafsson došao na klupu splitskog kluba.

U toj situaciji Ljubičić je okupirao Krizmanića na lijevom beku, Biuk se pozicionirao s unutarnje strane Steenvoordena koji je bio desni stoper, Livaja je raširio na lijevu aut liniju, a Melnjak je ušao u međuprostor između vezne i zadnje linije po dubini, te između desnog beka (Doke) i Steenvoordena po širini. Kada je lopta došla do Fossatija, Biuk se spustio u međuprostor i za sobom odvukao Steenvoordena, a Melnjak je onda sjajno ušao u ispražnjeni prostor u kojem ga Talijan pravovremeno pronašao. Melnjakov šut bio je sasvim dobar, ali je Dominik Kotarski, koji je bio prvo ime ovog susreta, sjajno obranio nogom.

Ova akcija u stilu Guardiolinog Manchester Cityja nije se više ponovila tijekom utakmice, iako je Melnjak nastavio biti jedan od najopasnijih Hajdukovih igrača do samog kraja i donosio dobre taktičke odluke u fazi napada. Uostalom, on je bio taj kojem se ukazala prilika u posljednjim sekundama sudačke nadoknade da donese svojoj ekipi pobjedu, ali je nevjerojatno promašio praktički prazan gol s udaljenosti od pet metara, iako mu je Čolina poslao sjajnu loptu na njegovu jaču nogu.

image
Vojko Bašić/Cropix

Krunoslav Rendulić Goricu je izveo u praktički istom sustavu kao i Gustafsson svoju momčad, s tom razlikom da je Livaja imao dosta slobodnu ulogu u fazi napada i minimalnu odgovornost u fazi obrane, dok je Anthony Kalik, koji je nominalno igrao istu poziciju na drugoj strani, imao puno striktnije zahtjeve.

Kristijan Lovrić također je morao dati značajan doprinos u defenzivi kako bi Rendulićev plan, koji se pretežito oslanjao na fazu obrane, funkcionirao. Najbolji igrač gostiju tako je bio dosta discipliniran, pogotovo za svoje pojmove, ali mu je zbog toga i zbog činjenice da je na njegovoj strani bio Lovrencsics, napadački učinak bio gotovo nezamjetan. Lovrić je tako imao samo 1/9 uspješnih duela, 0/4 driblinga, 14/26 točnih dodavanja te nije uputio nijedan šut, dok je također imao manje dodira s loptom od primjerice Kotarskog.

Iako se Gorica uglavnom branila u srednjem bloku te nije značajno promijenila svoj pristup u drugom dijelu, Hajduk nije bio ni približno opasan kao u prvih 45 minuta. Neobjašnjivi pad u drugom poluvremenu već je postao pravilo za Gustafssonovu momčad, koje praktički ni nema iznimku, te djeluje nevjerojatno da smo u današnjoj utakmici, u kojoj su stvari u prvom dijelu funkcionirale bolje nego u dugo vremena, ponovno vidjeli takav drastičan pad u svim segmentima igre u drugom dijelu.

Bijeli su u drugom poluvremenu sasvim ispali iz ritma, a upravo je dobar ritam bio možda i ključan faktor dominacije u prvom dijelu, jer i dalje napadačke akcije nisu bile toliko razrađene. Uostalom, gotovo u svim ozbiljnijim napadima jednu od glavnih uloga imao je Melnjak, što ipak nešto govori o načinu na koji je Hajduk dolazio u šanse.

Također, visoki presing više nismo mogli vidjeti, dok se tranzicija po osvojenoj lopti činila kao totalna nepoznanica Gustafssonovoj ekipi. Najbolji primjer toga mogli smo vidjeti u 78. minuti, kada je Gorica složila kakvu-takvu akciju i došla u završnicu s velikim brojem igrača, što je do tada bila rijetkost. Obrana Bijelih očistila je loptu, ali nju na 40-ak metara od gola nije imao tko osvojiti, jer je Mlakar u tim trenucima stajao 60-ak metara od ostatka svoje momčadi, a Livaja bio još udaljeniji.

Gustafsson je u pravu kada nakon utakmice spominje statistiku i kreirane prilike kao faktore prema kojima se treba ocjenjivati predstava njegove ekipe (umjesto isključivo prema rezultatu), samo se zaboravlja referirati na jednu ekstremno važnu stvar – činjenicu da su mu igrači ponovno u drugo poluvrijeme ušli kao druga momčad.

Protivnički vratar imao je dobar dan i nisi uspio dominaciju pretvoriti u pogodak? U redu, ideš dalje i nastaviš tamo gdje si stao. Jednostavno ti se ne smiju stalno događati utakmice u kojima ti ekipa prvo izgleda kao da će svaki tren zabiti pogodak, a onda nakon pauze kao da neće uspjeti ugurati loptu u protivnički gol do sutra.

Hajduk je sada bez prvenstvene pobjede gotovo mjesec dana, a u posljednje tri utakmice ima gol razliku 1:3. Iza svakog od ta tri susreta stoje drugačiji razlozi zašto Bijeli nisu došli do tri boda, ali ljestvica za njih ne pita. Isto kao što se ni konkurenti ne obaziru na to, već polako odmiču Bijelima.

item - id = 1137441
related id = 0 -> 1148066
related id = 1 -> 1148011
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. prosinac 2021 05:16