Šesnaesti desetoga baš je poseban datum, toliko se toga dogodilo šesnaestog dana mjeseca listopada, pa barem nešto da pobrojimo. Na primjer rodili su se hrvatski ban Josip Jelačić, u Petrovaradinu nedaleko Novog Sada, rodio se albanski diktator Enver Hodža u tamošnjoj provinciji, u gradu Gjirokaster, te je ovog datuma rođendan i gospodarstveniku i poduzetniku, te predsjedniku RNK Split Slavenu Žužulu, iz Grubina u Imotskoj krajini. Žužul je sa „crvenima” prošao uspon iz četvrte nogometne lige sve do elitnog razreda, finala Hrvatskog kupa i play-off runde za plasman u Europsku ligu, pa se spustio natrag sve do četvrtog i još niže ranga...
Tog tužnog dana 1991. godine poginuo je hrvatski heroj i vojnik, general Blago Zadro, legendarni zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade i jedan od najvećih heroja Domovinskog rata. Njegov unuk Mislav Zadro (22), junior Dinama i ranije u mladim selekcijama hrvatskih selekcija nikad nije upoznao djeda, nogometni je vratar u rusko-ciparskom klubu Krasava, koji je ne tako davno osnovan u Rusiji, ali se u ratnom ruskom vihoru preselio na Cipar i nastupa u ciparskoj ligi kao klub koji voli – slobodu. Tako piše.
Šesnaestog listopada 1982. preminuo je slavni hrvatski skladatelj Jakov Gotovac, autor opere Ero s onoga svijeta, a ovog datuma 2007. poginuo je u prometnoj nesreći makedonski slavuj, pjevač Toše Proeski, na hrvatskom dijelu auto-puta. I to na potezu između Zagreba i Lipovca, u blizini Nove Gradiške.
A pazite sad ovo, 16. listopada te iste 1978., dakle istoga dana, u Rimu je pušten bijeli dim, inauguriran je omiljeni i potom dugovječni papa Poljak Karol Wojtyla, koji će vladati u Vatikanu sve do smrti 2005. godine, kao papa Ivan Pavao Drugi; poseban neprijatelj i rušitelj komunizma, a prijatelj Hrvatske.
Na dan izbora pape Ivana Pavla Drugog, šta oće reć 16. listopada 1978., jugoslavenska tajna služba UDBA ubila je u Parizu hrvatskog pisca i filozofa Bruna Bušića, nadasve kritičara vlasti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Toliko je Bruno Bušić smetao i ometao ondašnje vlasti da su ga dali ubiti, smaknuli su ga u Parizu gdje je živio u emigraciji...
A što je, primjerice, 16. listopada radio i uradio – Hajduk? Mnoge utakmice su se zalomile toga datuma, a mi ćemo izdvojiti posebno upečatljivu, iz jeseni 1983. godine. U Poljudu je stradala tuzlanska Sloboda, Hajduk je slavio čak sa 5:0 u 11. kolu jugo-lige. Obilato je hranio svoje šampionske ambicije, premda u konačnici prvakom nije postao.
No, navijačima „bijelih” tog sunčanog listopadskog popodneva priređen je pravi spektakl, po dva gola su postigli Dušan Pešić i Zlatko Vujović, a petoga je dodao Blaž Slišković.
Imena koja bude ljutu nostalgiju za istinskim velemajstorima.
Hajduk je igrao u sastavu: Simović, Cukrov (Dražić), Miljuš, Ćelić, J. Čop, Rožić, Zl. Vujović, Slišković, Zo. Vujović, Vulić, Pešić, a trener je bio Pero Nadoveza.
Taj će Hajduk te sezone osvojiti Jugokup, dosegnuti polufinale europskog Kupa UEFA. Bit će i jesenski prvak, ali na kraju ono najvažnije – ćorak, promašaj. Titulu je te 1983/84 ponijela Crvena zvezda, a Hajduku je pripala fritula, bio je, zamislite, tek – peti?! Crvena zvezda je imala 44 boda, Partizan, Željezničar i Rijeka sakupili su po 42, a Hajduk peti samo 39 bodova. I Rijeka je, kako vidimo, bila ispred, kao najbolje plasirani hrvatski klub... Osijek je bio šesti sa 34 boda.
No, barem plasman u Europu nije izmakao „bijelima”, Hajduk se na europsku scenu plasirao u Kup kupova, budući da je, rekosmo, osvojio, kako se tada govorilo, „najdraži pokal”!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....