Hajdukov sportski direktor plivao je u novcu ujaka Bondove djevojke, ruskog oligarha i šeika. Što može u narodnom klubu?

U Hajduk je došao sportski direktor na prvu itekako impresivne biografije. François Vitali iza sebe ima bogatu i uspješnu karijeru, hoće li se ona nastaviti na Poljudu?

Nadaleko je poznato da je Hajduk poseban klub, kako po svojim navijačima, tako i po način upravljanja i donošenja odluka bitnih za rast i razvoj kluba. Stoga smo odlučili zaroniti u Vitalijevu povijest i vidjeti u kakvim je okolnostima i kakvim okvirima on radio i koliko je to blisko ovom narodnom modelu s dugim lancem upravljanja koji ga je dočekao na Poljudu.

1. Lille

Svoj put u nogometnom menadžmentu započeo je 2003. u Lilleu te se u njihovom sustavu zadržao do 2017. godine. Započeo je kao voditelj skauta akademije, zatim je ubrzo postao voditelj skauta prve momčadi pa sve do projekt menadžera i sportskog direktora kuba. Od 2011. do 2015. godine vodio je sportski segment Royal Mouscron-Péruwelza, belgijskog kluba u vlasništvu Lillea.

Dok je bio u Diviziji 2, Lille su privatizirali i kupili 1999. Luc Dayan i Francis Graille, medijski mogul. Momčad koju je tada trenirao selektor Bosne i Hercegovine Vahid Halilhodžić ponovno se povezala s uspjehom.

Ubrzo je Lille preuzeo francuski biznismen i filmski producent Michel Seydoux koji je preporodio klub. Njegovo krunsko postignuće u smislu klupske infrastrukture došlo je 2012., kada je Lille predstavio svoj vrhunski stadion od 50.000 sjedala, koji će sljedeće godine dobiti ime Stade Pierre Mauroy, a koji je bio domaćin nekoliko utakmica na Euru prošlog ljeta. Taj je potez bio ključan za učvršćivanje statusa Lillea u europskom natjecanju, budući da su se njihove prethodne kampanje morale igrati ili na Lensovom Stade Félix Bollaert ili na Stade de France.